SVJESNOST KRIŠNE

VAISHNAVA FOUNDATION

Slijedeći stopama najutjecajnijeg širioca svjesnosti Krišne u zapadnom svijetu

NJEGOVE BOŽANSKE MILOSTI A.C. BHAKTIVEDANTA SWAMI PRABHUPADE

DOKAZ JEDNOG ZUBA

Objašnjenje konfliktnih odredbi:
razgovor sa Šrila Prabhupadom - maj 1977

"Značenja sadržavaju u sebi jasan smisao, ali značenja koja ti predstavljaš samo prekrivaju ta značenja poput oblaka. Ti ne objašnjavaš neposredno značenje. Zaista, izgleda kao da je tvoj posao prekriti pravo značenje."
- Gospod Čaitanja govori Bhattacharyi Cc. Madhya 6.131-132 (priređeno)

28. maja 1977, dva su glavna sekretara otišli Šrila Prabhupadi sa pitanjima u vezi budućih inicijacija. Na magnetofonskoj traci snimljen razgovor bio je neispravno imenovan "odredbena traka". Niko nije bio imenovan za bilo što, nigdje skroz taj razgovor. Četrdeset i dva dana kasnije, devetog jula 1977, pismo, napisano od jednog od tih sekretara i supotpisano od Prabhupade, bilo je rasposlano po cijelom pokretu. To pismo je određivalo jedanaest Prabhupadinih učenika, da još jednom preuzmu iniciranje novih ljudi u njegovom imenu. To pismo, v suštini, dokumentira ponovo uspostavljanje rittvik sistema inicijacije, koji je postojao već puno godina prije toga u Hare Krišna pokretu.

Detalji te majske trake zahtijevaju trezvenu analizu. Pogrešna razumijevanja o njegovim značenjima prouzročila su ogromno polemiku skroz više od dva desetljeća. Postoji skoro toliko varijacija na ta dva događaja (sobni razgovor i pismo), kao što ima i tumača. Usprkos tome, polemika se u glavnom odnosi na dva tabora: udružen ISKCON i rittvike. Tumačenja gurana od te dvije grupe do danas prekrivaju istine Prabhpadinog pokreta svjesnosti Krišne.

Postoji čvrsto, postojano, i čak vrlo očito razumijevanje ("tumačenje") majskog razgovora, i taj članak će to predstaviti. Citati Prabhupade biće upotrijebljeni u predstavljanju tih razumijevanja a bit će upotrijebljena i logika. Što se izdanih dokumenata tiče, tih ima puno. Oba tabora imaju puno napisanog na tu temu, bilo u tisku ili na internetu. Udružen ISKCON ima Disciple of My Disciple, On My Order , i, nedavno, Prabhupada's Order, što je vrlo rastegnuta rasprava. Rittvici imaju preobilje dokumenata, koji čaraju njihove jako željene koncepte, i puno tih smo pregledali.

Unatoč neizbježnim pod-divizijama unutar svake od tih frakcija (i, naravno, manjim filozofskim neslaganjima, koje su takve pod-divizije sklone proizvesti) postoje objašnjenja odnosno predložene siddhante, koje prihvaćaju svi unutar svake grupe. To su oporne tačke na koje se tabori oslanjaju i uzimaju svoj zamah za širenje svog utjecaja. Taj članak će brižljivo pogledati te glavne oporne tačke, ali neće biti napisan sa namjerom zadovoljiti intelektualce, koji zahtijevaju potpuno predanost zapadnim literarnim konvencijama prije nego štogod prihvate.

Slično tome, taj članak će pokušati dostići blagoslove parampare i paramatme, ne sa nuđenjem kakvog cvjetastog predgovora ili razvučene invokacije. Ti su u redu, naravno, ali taj članak će pomoči samo bhaktama, koji su sposobni za takvu pomoć, koji mogu shvatiti njegovu jasnost. Većinu tih prabhua bi odbilo, ako bi morali gaziti kroz duge invokacije i slično. Kopati kroz tu kompleksnu temu je dosta nadležno samo po sebi. Na taj način, pređimo pravo na propovijedanje.

Cilj tog članka je pokazati, da su određena popularna tumačenja te trake opasno pogrešna. Te različite interpretacije djeluju ne-sporazumno i prouzrokuju binarnost. Svaki sljedbenik svake grupe (udruženog ISKCON-a i rittvika) bezuvjetno prihvata njihove popularne interpretacije kao čvrste činjenice i istine. Drugim riječima, oba tabora guraju specifična iskrivljenja kao očevidne istine, usprkos činjenici, da svaka sekta dijelove trake tumači pravilno. To je način na koji održavaju snagu i opravdanje, kad je njihova prijevara raskrivena.

Potvrda jedne teze rezultira u logičkom isključenju svih drugih, koje su joj suprotne, ili kontradiktorne. To isključenje ima veliki utjecaj na duhovno rast i ta ugura dinamičke promjene u inteligenciju. Kad su logika i autoriteta vjerodostojni, te su promjene evolucijske. Kad je nešto obadvoje, šastrički i logički potvrđeno, automatski razbije i uništi sve što je prije to zakrivalo.

Taj dokument, u ne maloj mjeri baziran na Prabhupadinim učenjima, djelovat će sa namjerom da koncentrira um. Velike laži biće uništene. Kad si jednom probuđen iz njihovog intoksikacijskog utjecaja, raskrinkavanje iskrivljenih filozofija, na koje se oslanjaju, neizbježno će se nastaviti kao rušenje domina. Psihički okovi će otpasti i iskusit ćeš prirodnu slobodu uma i inteligencije, što je korisno za razvoj prisne svjesnosti Krišne.

Počnimo sa analizom majskog sobnog razgovora. Jedna stvar zahtjeva izravno razjašnjenje: Prabhupada bi mogao puno detaljnije, nego što jeste, odgovarati na pitanja, koja su mu bila postavljena taj dan--ali nije. Odgovarao je samo općenito i njegovi odgovori bili su skoro tajanstveno nejasni. Skroz sve te godine bilo je pretjerano puno izvrdavanja i prepirke u vezi sa odgovorima toga dana. Jedan razlog zašto je do toga došlo je očita činjenica, da je Prabhupada bio dosta nejasan u svojim odgovorima. To može biti prividna kontradikcija, ali duhovni učitelj Prabhupadine realizacije može biti obadvoje, nejasan i pravilan u isto vrijeme. Čovjekov razum može samo djelomično razumjeti obilje mahabhagavata.

Što je bio njegov razlog za tu nejasnost? Da li je bio dati svađajućim se frakcijama dovoljno hrane za njihove argumente? Neki između rittvika tvrde, da je traka bila falsificirana i preuređena. Da li je bio razlog pustiti traku tog snimka otvoren za manipulaciju? Da li je bio dati onima, koji bi kasnije upotrebljavali tu traku za vlastite namjere, dovoljno konopca da se objese?

Phalena-pariciyate. Uttama-adhikari zna svačije motive, naročito ako su to njegovi učenici. Sada dolaze dvojica od njegovih vodećih učenika, koji će se, u vremenu manje od godine dana, pridružiti devetim drugima u lažnom predstavljanju sebe kao mahabhagavate. V procesu će stvoriti posebne (izmišljene) podjele svijeta, u kojima su apsolutna autoriteta i uživaoci bez primjera. Tri-kala-jna je manja mistička moć, što se pravog mahabhagavata tiče.

Pristan guru može odgovoriti na pitanja i tretirati svoje učenike na način, koji se njemu čini primjeren. Ima čak slobodu da koga zavede, ako je pitanje te osobe izopačeno. Može izabrati odgovoriti dvosmisleno ili nejasno, ako se osjeća neudobno kod određenog pitanja. Ako ne želi da ga se u nešto prisiljava, niko ga ne može u to prisiliti--iako je toliko vješt, da pitalac može zaključiti, da je guru bio ukliješten i prisiljen odgovoriti. Vjerodostojan duhovni učitelj nije dužan krojiti odgovore glupim pitanjima, da bi zadovoljio matricu nečije osobne ambicije. Da, sa transcendentalnom genijalnošću može odgovoriti kratko i jezgrovito, istinito, nejasno, i čak otvoriti Pandorino kutijico--sve istovremeno kroz taj isti razgovor.

Upotrebljavajući imenske akronime za vodeće sekretare, pogledajmo ključne odlomke znamenitog razgovora iz maja 1977:

SDG: Naše slijedeće pitanje odnosi se na iniciacije u budućnosti, posebno na vrijeme, kad više nećeš biti sa nama. Želimo znati, kako će se izvoditi prva i druga inicijacija.

Zašto bi učenik postavio takvu vrstu pitanja? Guru bi trebao doći sa takvom temom--sa mišlju da će skoro otići--sa namjerom da pojasni što učiniti poslije toga. Svako (skoro svako) se tada (maj, 1977) nadao i vjerovao, da će Prabhupada povratiti zdravlje i ostati sa nama. Izjavio je da bi, i bio je ozdravio od ozbiljne bolesti već prije toga. Ako se takva tema mora iznijeti na vidjelo, onda bi trebala biti iznesena samo od duhovnog učitelja. I oni su "posebno" željeli znati o inicijacijama poslije, kad ga više neće biti sa nama.(!)

Pitanje sadržava dva međusobno isključujuća se aspekta. Jedan među njima je u vezi sa potencijalnim kandidatima za inicijaciju, koji su svoje iniciacije odložili zbog Prabhupadine bolesti. Drugi je osjetljiva i neumjesna tema o neizvjesnom vrjemenu, kad Prabhupada više neće biti fizički manifestiran. Ta dva pitanja ne bi smjela biti spojena u jedno. Najmanje, u takvom spoju je prisutna rasabhasa. Pitanje izgleda kao legitimno, ali sadržava i neumjesno i podmuklo prirodu. Na taj način, Prabhupada obrađuje primjeren aspekt--u vezi sa potencijalnim kandidatima za inicijaciju:

PRABHUPADA: Da, preporučit ću neke između vas. Kad će to biti uređeno, preporučit ću neke između vas, da djelujete kao formalni ačarje.

"Kad će to biti uređeno" odnosi se na nešto, što se je diskutiralo prije toga. Je neka vrsta upravnog aranžmana, koji zahtijeva nešto vremena za implementaciju. To nagovještava zašto su bila imena (preporuke) izdana kasnije, jula. To isto tako rasplinjuje tvrdnje rittvika, da majski razgovor i julsko pismo nisu bili povezani. Bili su.

Prabhupada će preporučiti nekoliko formalnih acharya: imenovat će nekoliko rittvika. Ništa potresnog u tome. To je bio standard za izvedbu inicijacijskih formalnosti skroz više godina prije toga. Neko vrijeme taj je sistem bio u uspavanom stanju. Sada je Prabhupada odlučio izabrati neke između svojih starijih ljudi, da ga ponovno ožive. To je bio fantastičan razvoj događaja, što se novih ljudi tiče (očajno čekajućih na iniciacije).

Izraz "rittvik-acharya" je isto tako bio upotrebljavan više godina unutar pokreta. "Formalan acharya" je samo malko drukčiji izraz za potpuno istu stvar. Često je Prabhupada bio prisutan na vyasasani, kad su rittvici izvodili ceremoniju u njegovom imenu. Niko nije smatrao tih rittvika u to vrijeme za acharye, ne u smislu da bi oni stvarno davali kakvugod vrstu dikše, kad su izvodili vatrene yajne i izgovarali nekoliko mantri. Varljivo je davati bilo kakav naglasak uključenju riječi acharya (kao u "formalan acharya") u Prabhupadinim odgovorima. Apsurd je praviti iz te riječi (u kontekstu, u kojem ju je on upotrijebio) nešto što nikada nije bila, kad je Prabhupada još bio sa nama--i što on nikada nije namjeravao da postane.

On odgovora samo prvi dio pitanja, kojeg bi mogli sažeti ovako: "Što nam je činiti u vezi sa inicijacijama u neposrednoj budućnosti, u slijedećih nekoliko mjeseci?" Odgovor: "Imenovat ču nekoliko rittvika, da opet izvode inicijacijske ceremonije." Simplistička tvrdnja današnjih rittvika, da je Prabhupada odgovorio na oba pitanja SDG-ja, je neutemeljena. Njegovi odgovori imaju puno više smisla kad gledamo iz perspektive, da odgovara samo na prvi dio pitanja--koji je jedini primjeran unutar SDG-jevog raspitivanja. SDG može reče, da je "naročito" zainteresiran da mu se odgovori na drugi dio njegovog pitanja, ali Prabhupada nije pod nikakvom obvezom da zadovolji tu želju.

TKG pravilno razumije da Prabhupada odgovara samo na prvi dio pitanja i ukazuje na rittvike. Tako je pojašnjeno:

TKG: Da li se to naziva rittvik-acharya?

PRABHUPADA: Rittvik, da.

Formalan-acharya jednako je kao rittvik-acharya. Skraćeno, oboje mogu biti, i često su bili, imenovani rittvik. Rittvik je bio deo vatrena yajna inicijacijskog obreda puno godina u Prabhupadinom pokretu. Taj sistem bio je operativan manje od godinu dana ispred tog razgovora. Pitanje i odgovor su kratki i jasni, ali sada ulazi nešto teže maye:

SDG: Kakav je onda odnos te osobe koja daje inicijaciju i . . .

PRABHUPADA: On je guru. On je guru.

Prabhupada prekine pitanje. To je primjerno, jer sadržava klauzulo ". . . ta osoba koja daje iniciacijo . . ." Ako neko stvarno "daje inicijaciju", onda je pristan dikša guru. Guru daje dikšu, jednostavna stvar.

Udružen ISKCON upotrebljava taj deo, kao i to što slijedi, da zagovara svoju tvrdnju (kao što su priznali, "pretpostavku"), da je Prabhupada odredio rittvike--i, istovremeno, opunomoćio ih (priznao) kao prisne dikša gurue. To je oporna tačka zagovora i legitimnosti, na koju se oslanja udružen-ISKCON-ova implementacija majske trake. Pitanje (koje je, prisjeti se, bilo prekinuto) se je naginjalo u tu smjer. Daljnji komentar sa strane vodećih sekretara prikazuje, da je to ono što su mislili. Međutim, to nije ono što Prabhupada kaže. Nigdje na toj traci ne kaže tako nešto. Niti nagovještava. Obrađuje određenu vrstu pitanja, od određenih učenika.

Ne postoji specifična referenca--nigdje i nikada--da bi Prabhupada bio ustanovio rittvik-u-odsutnosti sistem skroz jedanaest godina propovijedanja zapadu. Na taj način ta se uredba oslanja na ultra-slabe (praktički nepostojeće) i indirektne dokaze. Slično, ne postoji specifičan dokaz na toj traci, da je Prabhupada preporučio i istovremeno opunomoćio rittvike kao samo-realizirane duše, dikša gurue (ih istovremeno odredio na položaje i dužnosti rittvika i da se dikša aktivira odmah nakon Prabhupadinog odlaska).

Svako može skočiti na pretpostavku, ali tu su kontradikcije u prihvaćanju te uredbe (rittvici istovremeno postaju dikše) samo na posrednom dokazu po sklapanju na osnovu okolnosti. Uredba uvijek zahtijeva puno više nego pretpostavku i drhtav indirektan dokaz; zahtjeva jasan dokaz.

Sljedeće pitanje je pod utjecajem pramade, nepažljivog slušanja:

SDG: Ali on djeluje u tvom imenu.

Zbog uključenja prepozicije ("ali") očito je, da SDG miješa rittvik sa dikšom. Svi Prabhupadini učenici su tada znali, da rittvici nisu bili dikša gurui. Zbog pogrešnog razumijevanja, SDG sada traži potvrdu za tu novu ideju. Tu nije moglo biti nikakve potvrde, jer je opravdanje za tu pitanje prisutno samo u njegovom umu (i umu TKG-ja, što će biti prikazano kasnije). To nije to što je Prabhupada bio mislio ili rekao.

Umjesto toga, Prabhupada čuje pitanje SDG-ja samo v njegovom direktnom kontekstu, naime, ". . . u tvom imenu." Kad je upotrebljeno "u tvom imenu", može to ukazivati samo na rittvik. O rittviku se je raspitivalo prije toga, o rittviku se je diskutiralo u svim Prabhupadinim odgovorima do te tačke, tako Prabhupada odgovara na ispitivanje (unatoč činjenici, da u većini kopijama nema upitnika) u smislu rittvika. To pripomogne ka daljnjoj zbunjenosti na strani sekretara, ali za to ne možemo kriviti Prabhupade.

PRABHUPADA: Da, to je formalnost, jer v mojoj prisutnosti neko ne bi trebao postati guru. Tako, u mom imenu, po mojoj naredni--amara ajnaya guru hana--uistinu budi guru. Ali po mojoj naredbi.

Ovdje možemo vidjeti, da učenik ne može postati pristan dikša guru (daleko iznad statusa rittvika), za vrijeme prisutnosti odnosno fizičke manifestiranosti svog gurua. To je moguće u prisutnosti gurua, ako guru to naredi:

"Želim da svi moji duhovni sinovi i kćerke naslijede tu titulu Bhaktivedanta, tako da će se familijska diploma prenositi kroz generacije. Onima, koji će posjedovati titulo Bhaktivedanta, biće dozvoljeno inicirati učenike. Možda do 1975 godine, svim mojim učenicima biće dozvoljeno inicirati i povećati broj generacija. To je moj program." – Pismo--68/12/03

Već 1968 godine Prabhupada je planirao za svoje učenike da dostignu realizirano pročišćenje i kvalifikaciju, i iniciraju učenike sa njim. Ne postoji nikakav znak, da bi bio imao program za napuštanje svog tijela prije toga (1975). Direktna interpretacija tog pisma je, da bi on još uvijek bio fizički manifestiran, kad bi se te inicijacije izvodile, sa strane njegovih učenika kao dikša gurua sa vlastitim pravom. Direktna interpretacija je podržana sa činjenicom, da Prabhupada je ostao sa nama kroz cijelu godinu 1975.

I svi Prabhupadini učenici su bili sposobni realizirati brahman, paramatmu, ili bhagavana u bilo koje vrijeme, kad je bio fizički manifestiran. Zaista, to su bili ciljevi, što se svjesnosti tiče. Po gore spomenutom 68/12/03 pismu, ako bi bilo koji od njegovih učenika dostigao nivo pročišćenosti, dovoljan za status dikša gurua, Prabhupada bi mu mogao (i želio je) narediti, da postane dikša guru i inicira učenike direktno. To nije nikada napravio, doduše. Naredba nikada nije došla. Zašto ne?

Da li samo zbog formalne etikete (spomenute u majskoj traci, kao i u nekim drugim pismima) učenici ne bi smjeli inicirati u njegovoj prisutnosti? Običajna etiketa (kao što je ova) mogla je biti upotrebljena sa strane Prabhupade sa namjerom odvratiti nezrele učenike od prijevremenog skoka na nivo potpune osobe, ali ga nikad ne bi zadržala, da nekog odredi za gurua. Guru mora biti samo-realiziran, mora biti potpuna osoba. U nazočnosti 68/12/03 pisma je argument etikete labav. Postoji puno direktnije i očitije objašnjenje. Samo pet tjedna prije tog majskog razgovora, Prabhupada je imao privatan razgovor sa TKG-jem u Bombayu (77/4/22).
Tu je nekoliko odlomaka:

PRABHUPADA: Kakva je dobit, ako stvoriš nekog lopovskog gurua?

TKG: Proučio sam sebe i sve tvoje učenike i jasna činjenica jeste, da smo svi uvjetovane duše. Tako ne možemo biti guru. Možda će to nekog dana biti moguće . . .

PRABHUPADA: Hmmm . . .

TKG: . . . ali ne sada.

PRABHUPADA: Da. Stvorit ču nekoliko gurua. Reći ču ko je guru: 'Sada, ti postani acharya. Ti postani autoriziran.' Čekam na to. Vi postanite--svi--acharya. Ja ću se potpuno povući. Ali trening mora biti kompletan. (naglasak dodat)

"Ja ću se potpuno povući" nije jednako kao nitya-lila-pravistha. To isto tako potvrđuje, da je Prabhupada želeo da njegovi učenici iniciraju--ako bi za to bili kvalificirani--za vrijeme njegove fizičke prisutnosti.

Kasnije u tom istom razgovoru TKG potvrdi, u vezi sa diskutiranom temom, što je Prabhupada upozoravao više puta prije toga, naime, da je napraviti gurua iz nekvalificirane osobe pogrešan recept za širenje svjesnosti Krišne:

TKG: Ne sa žigom.

PRABHUPADA: Onda nećeš biti efektivan. Možeš varati, ali neće biti efekta.

Na taj način, kakva je očita i logička interpretacija? Što je mukhya-vritti (kao suprotnost tako puno suvišnim gauna-vritti-jima) u vezi sa time zašto Prabhupada nikada nije priznao bilo kog od svojih učenika za dikša gurua? Kakvo je direktno objašnjenje, zašto nije nikada nikome među njima naredio, da počne inicirati u njegovoj prisutnosti? To je bilo zato, jer trening nije bio kompletan. Niko nije bio dovoljno napreden i pročišćen da daje dikšu. O naredbi, da neko stvarno postane guru, pričalo se, ali nikada nije bila izdana. Sigurno nije bila izdana za vrijeme majskog (1977) razgovora.

U tom sobnom razgovoru Prabhupada govori samo na općenit i nekoliko nejasan način o uobičajenim, već dobro utvrđenim principima. Ne kaže da će rittvici, koji bi trebali biti imenovani malo kasnije (kao što se pokazalo, devetog jula), već bili potpuno istrenirani i automatski programirani da eksplodiraju kao dikše po njegovom odlasku (napuštanju tijela). Ne samo da nema nikakvog čvrstog dokaza ili svjedoka za takvu ideju, nema ni nikakvog smisla.

Maja 1977 Prabhupada je bio dosta bolestan. Ako bi video samo jednog učenika stvarno sposobnog da daje dikšu, zašto ga ne bi bio ohrabrio da sa time odmah počne? Bilo je puno novih ljudi, sa tako puno vikarme za istovariti. Svi su željno očekivali inicijaciju. Ako bi jeden, ili, još bolje, jedanaest ili slično njegovih učenika bilo sposobnih da preuzmu odgovornost gurua, jedino je logički zaključiti, da bi Prabhupada bio oduševljen da su tako napravili u ono vrijeme. To ne bi štetilo njegovom oporavku.

Iako nije nigdje definitivno navedeno, udružen ISKCON tvrdi, unatoč tome, da je "opravdano" prihvatiti, da je Prabhupadino imenovanje rittvika bilo istovremeno opunomoćenje i priznanje vjerodostojnih dikša gurua:

"Očito, Šrila Prabhupada je smatrao, da od svih ljudi, ti su ljudi izričito kvalificirani. Tako je razumljivo da, po Prabhupadinom odlasku, će nastaviti--ako su željeli--sa iniciranjem." TKG. 1980. Topanga Canyon Talks

". . . ne može biti nikakve sumnje, da se spomenut razgovor (28. maj 1977) je održao, i da je Šrila Prabhupada stvarno bezuvjetno potvrdio, da će učenici koje će odrediti, prihvaćati učenike na svoju ruku, koji (takvi prihvaćeni učenici) će biti njegovi učenici-unuci po njegovom odlasku . . . uvodna izjava (pisma iz devetog jula) utemeljuje, bez sumnje, da je odredba jedanaestih rittvika bila unutar konteksta, prije toga izražene želje Njegove Božanske Milosti 28. maja, neka njegovi učenici prihvaćaju svoje vlastite učenike po njegovom odlasku."
Prabhupadina Naredba, stran 15

Ispred tvog lica drže tri prsta i govore ti da bi trebao vidjeti četiri. Bezuvjetno, trebali bi biti četiri. Bez sumnje bi trebali biti četiri. Jasno je da su četiri, tako da si ohrabren da prihvatiš da su zaista četiri, unatoč činjenici da su u stvarnosti samo tri. Da su vodeći sekretari sada uvjereni, da će imenovanje rittvika istovremeno biti i imenovanje dikša, više i više je očito kad se razgovor nastavlja:

SDG: Mogu li i oni biti smatrani za tvoje učenike?

PRABHUPADA: Da, oni su učenici. Zašto smatrati? Ko?

Zbog pogrešne pretpostavke na pitanje se ne može odgovoriti. Tako je Prabhupada pokupio posljednje riječi ("tvoji učenici"), da su ljudi, koji bi trebali biti inicirani, njegovi učenici--isto tako kao što je i svaki drugi bhakta iniciran od rittvika u njegovom imenu bio, i nastavlja biti, njegov učenik. Kontradiktorno pitanje po prirodi prouzroči prekid u komunikaciji, i to je ovdje očito. Prabhupada je prekinut baš kad pokuša razumjeti, odakle to pitanje dolazi, tako je odgovor Njegove Božanske Milosti dvosmislen, zbog prekida. TKG misli da može pojasniti SDG-jevu pitanje:

TKG: Ne. On pita da, ti rittvik-acharye, oni obavljaju funkcijo, daju dikšu. Ljudi, kojima daju dikšu, čiji su učenici?

TKG ovdje direktno združi rittvik sa dikšom i Prabhupada izabere, da neće raspršiti gluposti. Kraj krajeva, baš je bio počeo postavljati neka pitanja i bio je neuljudno prekinut. Zašto, onda, bi se nagibao ka tome da prosvijetli te ljude?

Prabhupada je bio ostao još pet mjeseci. Puno novih ljudi je bilo iniciranih kroz to vrijeme. Svi su pravilno vjerovali, da je Prabhupada njihov dikša guru. To pravilno razumijevanje je potvrđeno u pismu iz devetog jula, kao i u sobnom razgovoru. Ako bi rittvici te vremenske periode (jul - novembar, 1977) stvarno bili davali dikšu, onda bi njihov status dikša gurua automatski bio nadmoćan. Hridayananda Swamijev argument, da je rittvik-acharya svako ko izvodi inicijacijske obrede, bi onda odgovarao.

U ranim godinama Prabhupada je sam direktno izvodio vatrenu yajnu. Tako je bio rittvik-acharya, ali samo u formalnom Vedskom smislu, da je rittvik svako ko izvodi obred, zapali vatru i izgovara primjerne mantre--bilo da je izveden na vlastitu ruku ili u imenu nekog drugog. Prabhupadin status kao dikša guru bio je transcendentalno puno superiorniji od toga, da je bio i, tehnički, rittvik-acharya. Na taj način nije nikada bio imenovan niti smatran za rittvika, jer je nadvladavao njegov status dikša gurua.

Slično, ako je Prabhupada stvarno odredio rittvike, koji su istovremeno bili kvalificirani dikše, svaki bi iniciacijski obred, kojeg bi obavili od tada dalje-- uključujući kad je on bio fizički prisutan--značio da oni sami iniciraju učenike, daju dikšu. Da su tehnički bili rittvici, izvodioci obreda, to ne bi degradiralo njihovog pravog statusa. To znači, da u suštini ne bi mogli biti imenovani rittvici--ne u Hare Krišna smislu izraza. (u smislu, kako je bio upotrebljavan kroz Prabhupadino vrijeme u pokretu).

Na taj način, jedini dokaz za udružen ISKCON-ov "logičan zaključak" postane jeden mali deo tog majskog razgovora. Prabhupada je rekao: ". . . jer u mojoj prisutnosti neko ne bi trebao postati guru." To je to! To je sve što imaju. Da li je to, bez sumnje, bilo kakav čvrst dokaz? Da li može biti rečeno da je to mjesto, gdje je Prabhupada bezuvjetno potvrdio, da su rittvici bili istovremeno imenovani na dikša guru status? Da li trebamo vjerovati da je jasno, da je Prabhupada iz rittvika napravio dikše? Ali samo su oni mogli bili aktivirani kao dikše . . . nekad u neodređenoj budućnosti, poslije njegovog odlaska . . . zbog te sve-obuhvatne i sve-značajne etikete.

Arheolozima, koji guraju Darvinizam, stvarno treba taj manjkajući link, da bi dokazali svoj primjer. Ne malo takvih manjkajućih linkova je na izgled bilo otkrivenih kroz desetljeća. "Piltdown" čovjek bio je dokazana prijevara, skelet izrađen na nečijem dvorištu. Ali onda je bio "Nebraska Man".

Nebraska čovjek je navodno popunio taj manjkajući link. Skoro niko to više ne vjeruje, ali ga možeš naći spomenutog u starijim knjigama biologije i historije, koje još uvijek cirkuliraju po drugo-klasnim školama. Sada, možeš zamišljati, da je bio neki dobro očuvan kostur gorile iskopan u Nebraski, i da je to bila osnova za Nebraska čovjeka. Međutim, na taj način Nebraska čovjek nije bio otkriven. U stvarnosti, što su arheolozi otkrili na žitnim poljima u Nebraski bio je jedan zub, i od teg jednog zuba bio je iskonstruiran Nebraska čovjek--u svoj svojoj slavi--kao dokaz za manjkajući link. Bio je dokaz jednog zuba.

Manjkajući link između jula 1977 i slavnim imenovanjem mahabhagavat uttama-adhikarija marta 1978, bio je takozvano stvaranje rittvik-post-dikša gurua. Taj stvor, rečeno je, funkcionirao je na rittvik strani jednadžbe od jula 1977 do 14. novembra iste godine. Onda je bio prekid od četiri mjeseci, kad nije radio ništa. Ah, ali kad je realizirao svoj stvarni status, kao u punosti rascvjetan dikša guru, ta se je strana stvora manifestirala u prolijeće 1978.

I dokaz za to? Jedna klauzula u jednoj rečenici: ". . . jer u mojoj prisutnosti neko ne bi trebao postati guru." To mora bezuvjetno biti prihvaćeno kao dokaz, unatoč činjenici, da je Prabhupada oboje, odobrio i želelo, da njegovi učenici postanu dikša gurui u njegovoj prisutnosti--ako bi trening bio kompletan. Mora biti prihvaćeno bez sumnje, unatoč činjenici, da bi takav stvor u stvarnosti automatski sam bio davao dikšu, kadgod je izvodio iniciacijski obred. To stvorenje još uvijek je potpuno jasno, unatoč činjenici, da je Prabhupada bio imao svaki transcendentalan motiv (posebno u svijetlu njegovog lošeg zdravlja), da njegovi kvalificirani učenici preuzmu odgovornost i iniciraju te nove ljude (kad najprije preuzmu svu njihovu više-životnu vikarmu).

Unatoč svemu tome, GBC kaže (koliko među nama je uopće čulo o tom uvarku . . . stvoru, do nedavnoga?) da postoji dokaz za to. To mora biti prihvaćeno, unatoč činjenici, da je takva stvar bez primjera u poznatoj povijesti odnosno tradiciji Gaudiya-Vaishnava-sampradaje. Gdje je prijašnji primjer te rittvik/dikša-guru-aktiviran-u-budučnosti ideje? Koja linija je napravila tako nešto? Možda je kakva sahajiya-sampradaja napravila nešto slično, ali to nikada ne bi smjelo biti predstavljeno kao primjer, što tek dokaz.

Sjeme je trebalo zemlju, i zaista su našli vrlo plodnu zemlju u Navadvipi. Tu je bio taj neslavan savjet: "Rittvik-acharya--onda postane isto dobar kao acharya." Bilo je toliko savjeta. Bilo je: "Moj guru, on je jagad guru." Ili: "Jednostavno obući uniformu, i automatski ćeš znati kako biti vojnik." Ovdje je bio i savjet za kreaciju zonskog acharye.

Na taj način, na osnovi tog savjeta iz Navadvipe u proljeće 1978, mi bi trebali "logički zaključiti", da je Prabhupada stvorio rittvike, koji su istovremeno bili dikša gurui--ali su zbog dobrog ukusa i Vaishnavske etikete morali čekati dok ne otiđe, prije nego počnu aktivno inicirati svoje vlastite učenike. "Rittvik-acharya-- onda postane isto dobar kao acharya." Ako taj savjet predstavlja Gaudiya Vaishnavsko utemeljenje za taj takozvani hibrid-inicijator, onda je to dokaz jednog zuba--vrlo oštrog zuba, glede na to što smo poželi od svih tih Navadvipa savjeta u posljednja dva desetljeća.

Udružen ISKCON pravilno odbacuje naglasak rittvika na riječ "henceforward" (odsada nadalje) u pismu iz devetog jula, kao ne dovoljno jasnu, da bi opravdala i dokazala rittvik-u-odsutnosti odredbu. O tome ćemo raspravljati u slijedećem članku, ali u toj se točki potpuno slažemo sa udruženim ISKCON-om. Međutim, taj radi istu stvar!

Stvorio je udoban hibrid na ultra-slabim i, za sve praktične namjere, nepostojećim dokazima. Udružen ISKCON tvrdi, da taj uvarak utemeljuje njegov proces za nastavak učeničkog naslijeđa. Jedina jasna stvar u vezi svega toga jeste, da su Prabhupadini učenici, koji žele izbjegnuti nepravilnosti rittvika, prisiljeni prihvatiti drukčiju vrstu iskrivljene uredbe--ako žele ostati u dobrim odnosima sa udruženim ISKCON-om.

Obje uredbe su labave, to je najmanje što možemo reći. Obadvije su bez prethodnog primjera u Vaishnavskoj tradiciji, i zato su (odnosno trebaju biti smatrani za) uvarci. Obadvije stvaraju neizmjerljive razgrananosti i posljedice--naročito poslije toga, kad su bile prihvaćene i forsirane preko dvadeset i pet godina (v primjeru rittvika samo petnaest). Nijedna među njima ne može se ni najmanje uspoređivati sa Prabhupadinim dobro dokumentiranim uredbama, kao što je njegovo osobno izvođenje bračnih obreda, itd.

Općenite deklaracije o procesu za izvođenje misije su puno značajnije od tih manjih prilagodbi. Putovi i sredstva za propovijedanje nisu sve-značajni. To nisu promjene sa sve-značajnom prirodom. A i te manje regulacije bile su jasno i direktno autorizirane od Prabhupade, kad je bio sa nama. Ti novi uvarci--u dijametralnoj suprotnosti jedan sa drugim--vrlo su drukčiji od samo regulacije. To je još više tako, jer se oslanjaju na indirektan dokaz, kao i na pogrešnu interpretaciju tog "dokaza". Ne mogu neosporno utemeljiti svojih siddhanta sa prezentacijom i jedne same Prabhupadine izjave, da bi ih potvrdio--iako svaka među njima u stvari treba baš takvu definitivnu potvrdu, da bi bila prihvaćena, što tek institucionalizirana.

TKG kaže, ". . . ti rittvik-acharye, oni obavljaju funkcijo, daju dikšu." Prabhupada će odgovoriti, ali taj odgovor treba razumjeti u kontekstu cijelog razgovora. Pravilno razumijevanje Prabhupadinog specifičnog odgovora je stvarna suština cijelog proučavanja. Udružen ISKCON izabrao je razumjeti na jedan način, ali tu ima toliko kontradikcija i neskladnosti u njihovom objašnjenju.

Iznad svega, to objašnjenje je kreštavo samo-služeće, kad dozvoljava svim od GBC-a imenovanim "dikša guruima", da prisvajaju legitimnost za iniciranje, što je direktno vodilo do holokausta 1978 godine. Takva 'legitimnost za iniciranje' posjetnica, kombinirana sa pogrešnim treningom, pojašnjuje teške bolesti i duhovne smrti (rezultirajuće iz krutih tretmana udružen ISKCON-ovih aham-car-eva), od spokojnih dana zonskih acharja nadalje.

Udružen ISKCON interpretira pitanje i odgovor na sljedeći iskrivljen način. TKG je spojio rittvik i dikšu kad je rekao da rittvik "daje dikšu." To ne kaže direktno, ali oba su koncepta (rittvik i dikša) u istoj rečenici. Manjkajući link je, bar u TKG-jevom umu, namješten. Jer se Prabhupada direktno ne lati tog potencijalnog spoja, ga razjasni, ili ga popravi, morao ga je prihvatiti. Prabhupadin odgovor jasno obrađuje samo dikšu, na taj način trebaju rittvici sada istovremeno biti smatrani za dikše.

Svaka logična osoba, koja čita taj deo razgovora između TKG-a i Prabhupado, bez oklijevanja će priznati, da nema očite interpretacije. Otvoren je za brojne interpretacije. Na taj način, direktna interpretacija je, da je, sam po sebi, dvosmislen. Direktna interpretacija može se dalje raširiti da znači, da ta specifična sekcija može biti pravilno interpretirana samo u kontekstu cijelog razgovora.

Za primjer, analizirajmo na taj način:

TKG: Ne. On pita da, ti rittvik-acharye, oni obavljaju funkcijo, daju dikšu. Ljudi, kojima daju dikšu, čiji su učenici?

PRABHUPADA: Oni su njegovi učenici.

Ovdje je drukčija iskrivljena logika. Već je bilo prikazano, da je tehnička interpretacija rittvik-acharye svako, ko izvodi obrede vatrene yajne. Tehnički, čak je Prabhupada bio te vrste rittvik-acharya u ranim godinama. Tako može dikša guru isto tako biti rittvik-acharya u vremenu od trideset minuta ili slično, kad izvodi vatrenu yajnu i recitira mantre. Tada je "rittvik-acharya, obavlja funkciju, daje dikšu." Ta logika drži. I, kao vjerodostojan dikša guru, inicirani su učenici, naravno, "njegovi učenici".

Da li je to način na koji mi interpretiramo taj specifičan deo razgovora? Ne, ali ga ne možemo odbaciti kao mogućnost. Naša interpretacija: Prabhupada izabere, da neće rastjerati gluposti miješanja jabuka sa narančama. Neki od Prabhupadinih učenika mu priđu i pitaju o davanju dikše. Očito imaju neke aspiracije na tom području. Prabhupada želi, da njegovi učenici postanu kvalificirani i postanu guru, da daju iniciacije. Takvu želju ima i za njih (kao, "nekog dana će doći do toga" u pismu Hansadutti). Na taj način počinje govoriti o tome, općenito.

Stvarno pitanje vrti se oko nekog ko "daje dikšu". Činjenica, da su obojica SDG i TKG spojili rittvik i dikšu, jednostavno je zanemareno sa strane Prabhupade. Ako kojigod od njegovih učenika eventualno postane kvalificiran za dikša gurua, svakako postoji velika mogućnost, da su neki ili većina između tih nekad mogli izvoditi neku rittvik službo za Njegovu Božansku Milost. Tako mogu neki između rittvika, koje će Prabhupada odrediti, nekog dana stvarno postati dikša gurui.

Tako Prabhupada ovdje ne utemelji TKG-jevog uma, sa time da mu objašnjuje nešto, što bi trebao već sam dobro znati. Suština toga što je Prabhupada bio upitan jeste: "Kad postanemo dikša gurui, čiji će učenici biti ti novi inicirani ljudi?" Odgovor je očitan, i to je odgovor kojeg Prabhupada daje. On se potpuno usredsređuje na dikša aspekt pitanja, i potpuno je smisleno, da je to napravio.

Ako neko stvarno da dikšu, on je guru. Ako ti neko da novac preko pulta autorizirane banke, on je bankovni službenik. Prabhupada priprema teren za ponovno postavljanje nekih od rittvika. Kad će oni biti rittvici, on će biti dikša guru. Pitanje, međutim, je prešlo od predmeta rittvika na predmet dikše. Prabhupadin odgovor je fundamentalan: "Ako neko daje dikšu, on je guru, i oni koji su inicirani od tog dikše njegovi su učenici." Kao već prije spomenuto, to bi se moglo dogoditi čak i za vrijeme kad je bio fizički manifestiran, ali samo po njegovoj naredbi.

Do te tačke u razgovoru, obrađivao je samo temu o nastavljanju inicijacija, za vrijeme kad je on još uvijek prisutan. Do sada nije ni dotakao temu (i vjerujemo da se je osjećao neudobno, kad je bila prinesena na svjetlo) o inicijacijama poslije toga, kad ga više neće biti sa nama.

PRABHUPADA: Oni so njegovi učenici.

TKG: Oni so njegovi učenici.

PRABHUPADA: Onaj ko inicira. On je učenik-unuk. (He is grand disciple)

Oh, kako rittviki mrze tu posljednju rečenicu! U puno svojim kopijama pišu kao "Njegov sjajan učenik" (His grand disciple). Naravno, "he is" i "he's" i "his" čuju se vrlo slično na traci, i to je naročito tako, ako je taj zvuk na engleskom sa nijansom bengalskog naglaska. Otpor rittvika do tog posljednjeg stavka je bio taj, koji je vodio do vike i krike o mijenjanju, falsificiranju i slično. Vodilo ih je i do dječjeg argumenta, da je Prabhupada morao govoriti u trećoj osobi skroz ceo razgovor--jednostavno jer, u jednoj kratkoj rečenici, govori (u skladu sa njihovim kopijama) u trećoj osobi.

Razgovor je sada prešao na područje budućih (sa Prabhupadom manifestiranim ili nemanifestiranim) inicijacija sa strane kvalificiranih učenika, koji su postali prisni dikša gurui.

Za bolju predočbu posljednju bi rečenicu mogli čitati ovako: "On (osoba koja prima dikšu) je (moj) učenik-unuk". Tog dijela nije teško razumjeti. Ako sažmemo na drukčiji način, mogli bi čitati: "Ako ste vi dikša gurui, kad inicirate, ti su ljudi vaši učenici. Kojigod učenik, kojeg vi na taj način inicirate, neće biti moj direktan učenik. On će biti moj učenik unuk, i ja ću biti njegov guru-djeda (stari otac)". To bi trebalo biti jasno.

SDG: Da.

TKG: To je jasno.

SDG: Onda imamo pitanje, koje se odnosi . . .

PRABHUPADA: Kad naredim 'Ti postani guru', on postane regularan guru, to je sve. On postane učenik mog učenika.

Ta dvojica kažu, da je sve jasno, ali Prabhupada osjeća potrebu po razjašnjenju. Tako pokuša na vrlo kratak i sažet način malo razjasniti stvari. Ovdje ima samo osamnaest riječi u njegovom odgovoru, ali obuhvaća vrlo duboku poruku i pokriva cijelo područje. Pogledajmo prvu riječ: "Kad..."

Kada je bilo ko bio određen za rittvik-post-dikša-za-poslije-odlaska? Privatni i nedokazani sobni razgovori imaju ovdje vrlo malu vrijednost, naročito ako osoba, koja može tvrditi da je primila tu naredbu, nije nezainteresirana stranka. Međutim, taj aspekt polemike se nekoliko udaljava od teme.
Pravo pitanje je, "Kada je bila izdana jasna i specifična naredba, da rittviki automatski postanu dikša gurui poslije Prabhupadinog odlaska?" Odgovor: nikada. Nema dokaza za to. Taj razgovor to ne dokazuje, osim ako upotrebiš tup gauna-vritti i posredan dokaz na osnovu okolnosti po iskrivljenoj metodi 'Alice u zemlji čudesa' logike.

"Regularan guru" znači guru, koji je još uvijek pod regulacijom odnosno sadhana-bhakti. To je sve. Taj status (regularan guru) dostignut je kod realizacije brahmana, što je početak madhyama-adhikari nivoa devocije. Kod raga-bhakti, spontanoj devociji, guru više nije regularan guru, da ne govorimo o uttama nivou.

Guru mora biti samo-realiziran. Treba biti potpuna osoba. Tada prihvaća naredbu--ne da obuče uniformu i tako, kroz mističnu školu tvrdih udaraca, nauči kako postati potpuna osoba. Ako bi Prabhupada video, da su bilo koji od njegovih učenika realizirane duše (i, samo pet tjedni prije toga, komentirao je kako čeka, da će trening biti kompletan), ne bi bio rekao "kad". Rekao bi: "Sada." Ne bi bilo ni nikakve potrebe po rittvicima.

I budi pažljiv kako govori u smislu "regularan" guru. Manje od godinu kasnije, jedanaest je neiskrenih osoba lažno tvrdilo, da so uttama-adhikariji, daleko iznad kakvegod vezanosti na ograničenja sadhane. Prabhupada maja 1977 nije čekao svojih učenika da postanu Boga-realizirani. Jednostavno se nadao, da možda jedan ili dva među njima postanu anartha-nivritti, onda realiziraju brahman, i onda prihvate naredbu i postanu regularni gurui.

"On postane učenik mog učenika" stvarno muči rittvike, ali da li postoji kakvagod teškoća u razumijevanju te rečenice? Kada (ako i kada) jedan od Prabhupadinih učenika postane guru, bilo ko iniciran od tog direktnog Prabhupadinog učenika, postane učenik Prabhupadinog direktnog učenika. Jesi video. (Just see)

Julsko pismo (7/9/77) određuje rittvike. Nigdje kakogod ne spominje postavljanje dikša gurua. Nigdje kakogod ne spominje, da će ti rittvici automatski postati dikša gurui, nakon toga kad Prabhupada napusti svoju fizičku manifestaciju (nitya-lila-pravistha).

Da su samo rittvici tema julskog pisma, potvrđeno je drugdje tog ljeta 1977. Sve to ćemo pojasniti u sljedećem članku.

Jesmo li predstavili pozitivnu alternativu na sve to ovdje? Ne zaista, ali smo dali nekoliko nagovještaja. Stvarno, iskorijenjenje i izlaganje negativnog (preobučenog u transcendentalno pozitivno) je prvi, i vrlo potreban, deo procesa na putu do pozitivne alternative. Pogledaj za daljnje članke na tu suštinsku temo, unatoč tome dat ćemo ti mali nagovještaj--prije nego sažmemo sadržaj te rasprave:

"Na pravilan način vidiš značajnost mojih knjiga. Knjige će uvijek ostati … Počeo sam pokret sa svojim knjigama … i ako više neće biti hramova, knjige će ostati." - Pismo--8. nov., 1973

Majski razgovor je obrađivan različno sa strane zagovornika tih dvoje slavnih uvaraka. Rittvici ga obrađuju na dječji i primitivan način. Obrađuju ga sa kovačkim kladivom. Bezobzirni su u upotrebi dvoje taktika, koje istovremeno ne mogu postojati. Po prvi taktici kažu, da je prvotno pitanje i odgovor jedina stvarno značajna sekcija trake. SDG kaže da "posebno" želi znati što napraviti poslije, kad Prabhupada više neće biti manifestiran, ali pitanje je u dva dijela. Prabhupada odgovori na deo u vezi sa mnoštvom ljudi, koji čekaju na inicijacije i potvrdi, da će opet ubrzo odrediti nekoliko rittvika, da iniciraju te ljude u njegovom imenu. Prabhupada kaže, "Rittvik, da."

Za rittvike to znači riješen primjer: Prabhupada je odredio rittvike za potomstvo, jer SDG kaže, da je posebno zainteresiran saznati, kako će se iniciacije izvoditi poslije Prabhupadinog odlaska. Sa jednim samim zamahom izbrišu supstancu cijelog razgovora. Da li može tu biti kakve stvarne iskrenosti u takvom pojednostavljujućem razmišljanju? Kao što je Prabhupada rekao na aerodromu u Honolulu: "Glup mora biti prevaren." (Dull-witted must be cheated)
Rittvici nastavljaju sa upotrebom iskrivljenih argumenata, sa namjerom nekako pojasniti ostatak trake.

Upotrebljavaju i drugi plan. Samo za primjer, ako su sve rupe u njihovoj logici razobličene (do tačke, kad bi neki od njihovih potencijalnih sljedbenika počeli sumnjati), izbrišu sve sumnje sa još jednim samim zamahom: traka je bila promijenjena !!! One sekcije, koje je teško pojasniti? Sinkronizirano. Ako je traka bila promijenjena, čemu je onda uopće komentirati? Ako je primjer takav, onda nema nikakve autoritativne vrijednosti. Međutim, oni vole prvi deo, gdje Prabhupada kaže, "Rittvik, da." Na taj način, kao djeca, žele imati svoj keks i istovremeno ga jesti.

Rittvici upotrebljavaju sličnu taktiku za uništavanje većine povezanosti između majske trake i julskim pismom. To pismo vole, jer određuje rittvike i ništa više. Kažu da je mala, ako uopće ima povezanosti između majskog razgovora i julskim pismom, ali mi smo već predstavili dokaz, koji baca ne malu sumnju na takvo viđenje. Ključni sadržaj u julskom pismu--što se rittvika tiče-- još je jedan dokaz zuba, naime, riječ "henceforward" (od sada nadalje) u njemu.

I udružen ISKCON citira julsko pismo, ali oni naglašavaju njegovu povezanost sa majskim razgovorom. Julsko pismo stvarno je značajno za udružen ISKCON u jednom pogledu: određuje rittvike. Jer su to ljudi, koji bi sada trebali biti obadvoje, rittvici i (uspavani na automatskom pilotu) dikše, aranžman je kompletan. GBC i njihovi vjerni pristalice tako analiziraju obadvoje, majski razgovor i julsko pismo, na iskrivljen (i nekoliko podmukao) način. Preko polarno suprotnog sloga u odnosu na rittvike, udružen ISKCON dolazi do polarno suprotne siddhante. Ta siddhanta opravdava njihovo bez-prijašnjeg-primjera--i nedokazano--tvrdnju, da je Prabhupada odredio jedanaest spojenih rittvika i dikša.

Da li smo pokrili cijelu paletu argumenata za oba uvarka? Naravno da ne. Takav nemoguć pokušaj raskrivanja zahtijevao bi neosjetljivo psihičko stanje, potpuno izvježbano za beskrajno mutirajuće slojeve bludnih siddhanta argumenata. Ako se bilo koji bhakta želi upustiti u to, naime, pretražiti cijelu mrežu "logike" i iskrivljenih činjenica, najprije će mu vjerojatno trebati dobre pripreme.

Ovdje smo dotakli samo periferiju. Analizirali smo samo velike laži, do neke mjere. Bhakte koji žele ući u takvu manjkajući link mayu, trebali bi najprije potražiti Nebraska čovjeka.

OM TAT SAT. HARE KRIŠNA.

Autorska prava za sve citate iz knjiga Autorska prava za sve citate iz knjiga Njegove Božanske Milosti A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupade ima Bhaktivedanta Book Trust