SVJESNOST KRIŠNE

VAISHNAVA FOUNDATION

Slijedeći stopama najutjecajnijeg širioca svjesnosti Krišne u zapadnom svijetu

NJEGOVE BOŽANSKE MILOSTI A.C. BHAKTIVEDANTA SWAMI PRABHUPADE

GREŠKE U RITVIK UVARKU

Autor: Kailasa Candra das

Ritvici--iako mogu, za svoje vlastite namjere, reći, da se duhovni učitelj može pojaviti u budućnosti--u stvari smatraju, da su svi Šrila Prabhupadini učenici samo, odnosno najviše što su sposobni biti, ritvici. Takvi "zamjenici" ne mogu biti napredni bhakte, očito. Praktički gledano, ritvici smatraju sve druge za kanistha-adhikarije, kao i sami sebe.

Ritvici zamjenjuju madhyam-adhikarija sa ritvikom, smatraju ih ekvivalentnima. Madhyam-adhikari može biti dikša-guru odnosno regularan guru i može inicirati svoje vlastite učenike. Regularan guru odnosno guru redar je duhovni učitelj, ali još uvijek sjedi kraj stopala uttama-adhikari gurua ("Prabhupada"), isto kao što vjerodostojan učitelj na višoj školi još uvijek djeluje pod konačnim uputama i vodstvom rednog profesora.

Međutim ritvici misle drukčije i ne shvaćaju pravilno obreda dikše, odnosno etikete, da se inicijacija mora izvesti pod direktnim nadzorom njihovog vlastitog gurua, ako je još uvijek fizički manifestiran. Ako odobri, skroz svoje manifestirane aktivnosti, može kojigod između njegovih iniciranih učenika inicirati učenike u svom imenu (prije nego u njegovom). V tom slučaju etiketa je transcendirana.

Tako je odobreno i razumljivo, da je madhyam-adhikari (brahma-nistham) mogao ostati ritvik, iz obzirnosti do svog mahabhagavat duhovnog učitelja, kad je još uvijek prisutan na Zemlji. Takav madhyam-adhikari ne ostaje ritvik, po odlasku njegovog gurua.

Dakle ritvici očito vjeruju, da između preostalim Šrila Prabhupadinim učenicima nema madhyam-adhikarija. Ili misle, da se madhyam-adhikari dostiže na nivou, koji je još uvijek ispod praga dikša-guru kvalifikacije, ili da se (takozvani) madhyam-adhikari automatski promjeni u ritvika (ritvik-za-uvijek?) nakon što mahabhagavat uđe u nitya-lila pravisthu.

Niko između Šrila Prabhupadinih direktno iniciranih učenika nije obvezan vjerovati, da je postojao čak i samo jedan legitiman madhyam-adhikari u njegovom stadu poslije njegovog odlaska. Prošlost jako govori protiv toga. Ali ako je postojao jedan--ili možda čak više nego jedan--onda bi taj bhakta ili te bhakte mogli postati dikša-guru (i ne samo ritvik) poslije Prabhupadinog odlaska. To bi, naravno, zavisilo od njihovog prihvaćanja naredbe od Šrila Prabhupade, da iniciraju nove učenike, i ti novi učenici bi onda postali "učenici mog učenika."

Za puno Prabhupadinih učenika, koji su zaključili, da niko nije bio kvalificiran ni za regularnog gurua odnosno gurua redara, ta se uvjerenja iz godine u godinu pokazuju kao sve više i više pravilna. Ali oni u toj kategoriji, koji su se kasnije zaletjeli i promijenili filozofiju i postupak iniciacije, ne zaslužuju tu slavu.

Naravno, nisu svi ritvici Šrila Prabhupadini inicirani učenici. Neki među njima su novi bhakte, koji su u početku prihvatili Šrila Prabhupadu kao šikša-gurua. To je bila izvrsna odluka najvišeg reda, ali su kasnije to iskrivili, kad so svoju vjeru cijepili s tom neautoriziranom ritvik idejom.

Po jednoj strani teško je biti prestrog sa kojimgod između tih. Puno ih je bilo podvrgnutih ponižavajućim strogostima i do triju odvojenih "re-inicijacijskih" ceremonija, predajući se uvjetovanim lopovima, koji su se pretvarali za duhovne učitelje. Nakon tako puno guru-padovima i "re-inicijacijskim" ceremonijama, ti su novi ljudi zaključili, da su svi Šrila Prabhupadini učenici ništa više od kanistha-adhikarija. Doista, to je liberalna perspektiva. Vrlo vjerojatno je u mješavini i velik broj sahajija, prikrivenih impersonalista, ateista i ne-bhakta. Zašto? Upitaj se sljedeće: Kako može bilo koji iskren bhakta Boga biti toliko drzak, da se pretvara za duhovnog učitelja?

Ritvici privlače izgorjele ljude, koji su postali potpuno razočarani nad AKRONIMOM. Ljuti su i ogorčeni, skloni su ponovnoj povrijeđenosti kod slijedećeg skoka. Uvijek se sjećaj, da pristan madhyam-adhikari ulazi u guruovu palaču kroz prednja vrata. Tako je i sa uttama-adhikarijem, iako on silazi na (prividan) nivo madhyam-adhikarija, da bi izveo dužnosti iniciranja novih učenika u kult bhakti.

Ritvik-u-odsutnosti ačarje, međutim, postane duhovni učitelj varalica, ulazeći u fasadu guruove kuče kroz zadnja vrata. Kaže, da te inicira u imenu Prabhupade, ali trebaš ga (Prabhupadu) za izvedbu žrtvovanja vatre i da vam svima da druga imena.

PRIJEVARA PLUS PRIJEVARA JEDNAKO JE VEĆA PRIJEVARA

Na jednoj strani imaš tabor sa jeftinim guruima i jeftinim učenicima. Na drugoj strani imaš grupu, koja podjeljuje masovne iniciacije u imenu ne-manifestiranog ačarje više ili manje svakome, ko je želi. Na jednoj strani imaš gurue, koji bi trebali biti Apsolutni, ali to nisu, i, na drugoj strani imaš iniciacije, koje su smatrane za formalnosti izvedene sa strane nove istočne verzije svećenika. Na jednoj strani imaš manifestirane svećenike, koji nisu samo-realizirani, iako se pretvaraju da jesu. I, na druguj strani ti je rečeno, da više nije moguće naći manifestiranih gurua i da ne-manifestiran sampradaya-ačarja inicira zauvijek.

Obje strane predstavljaju dogmatične ideologije, koje nisu autorizirane ni po Vedskim ni po Vaišnavskim odredbama. Ta polarizirana stajališta očito stvaraju binarnost u umovima novih ljudi, koje nisu sposobni razriješiti. Ostaju razdvojeni i u konfliktu. Skloni su pravljenju uvrjeda suprotnoj strani jer ispravno uviđaju, da je neprijateljska strana varljiva. Jedan tabor dozvoljava kanisthama (i nižim), da su duhovni učitelji, odnosno, točnije, dozvoljava ne-oslobođenim osobama, da su guru. A druga strana je mišljenja, da jedini manifestiran ačarja mora biti ritvik-ačarja. Prijevara plus prijevara proizvede puno veću prijevaru.

Svjesnost novih ljudi se ruši, iznutra postaju sve više i više razdvojeni i degradirani, njihova vjera oslabi, i puno ako ne većina među njima postanu ne-bhakte, u toku vremena.

ZAMJENICI FUNKCIONIRAJU SAMO KAD JE AČARJA MANIFESTIRAN

Ritvik je definiran kao brahmana, sam iniciran od samo-realiziranog Vaišnave, koji prisustvuje kod izvedbe dikša obreda, da bi asistirao u izvedbi obrednog žrtvovanja. To je definicija u kontekstu Vaišnavskog inicijacijskog obreda. Nema dokaza u spisima, da bi ritvik izvodio Vaišnavske dikša-yajne za ačarju, koji nije manifestiran. Kali-yuga verzija toga se odvija u drugim ne-Vedskim linijama, očito.

Šrila Prabhupada nije bio osobno prisutan kod većine inicijacijskih obreda u svojim kasnijim godinama propovijedanja, ali bio je na Zemlji, negdje je propovijedao u obliku, koji je bio vidan uvjetovanom čovječanstvu. Osim na samom kraju, svi su takvi ritvik obredi bili izvedeni samo ako ih je on najprije odobrio. Na samom kraju dao je sva ovlaštenja i opunomoćio svoj ponovo-imenovan kontingent, da izvode obrede sa bilo kome, koga ocijene kao primjernog, na kojemgod mjestu i u kojegod vrijeme koje izaberu.

Ritvici su rijetko spomenuti u Duhovnim spisima. V osmom pjevanju, u šesnaestom poglavlju je stih u kojem piše: tosayed rittvijah: "Potrebno je zadovoljiti ačarjine asistente." Ništa veliko, ništa značajno. Sampradaja nikad nije visjela na ritvicima. Ako bi joj bili bitni, onda bi bili puno češće spomenuti u Šastrama i u Šrila Prabhupadinim komentarima. Svo njihovo spominjanje je u kontekstu njihovog vođenja Vedskih odnosno Vaišnavskih žrtvovanja (yajn). Prabhupada ih je ponekad upotrebljavao. Ponekad ne. Asistenti nikada nisu temelj bilo čeg Apsolutnog.

Ritvik uredba, u svojim zaključnim danima sa nama, nije imala nikakvih potresajućih razgrananosti i reakcija. Nije imala skrivenog ispod ležećeg značenja. Bila je pragmatička uredba, to je sve. Bila je zdrav razum, u skladu sa okolnostima, i bilo koji razuman čovjek u tome neće vidjeti ništa više nego što je bilo. Šrila Prabhupada je bio vrlo bolestan, tako je autorizirao ritvike, da odlučuju o nekoliko stvarima, o kojima je normalno on sam odlučivao. To nije stvorilo baze za post-samadhi ritvik izmišljotinu, niti je to stvorilo bazu za automatsku preobrazbu ritvika u dikša-gurue, nakon njegovog odlaska.

Šrila Prabhupadin vodeći tajnik za vrijeme njegovog odlaska potvrdio je, tri godine kasnije, da su jedine odredbe, koje je Prabhupada ikada napravio, bile ritvik odredbe. S tim rijetkim vjetrićem svježeg zraka iz tog tabora mi se još uvijek slažemo. Ali te odredbe nisu nikada bile sa strane Prabhupade objašnjene kao baza za ritvik-u-odsutnosti pokret. Šrila Prabhupada je svoje posljednje dane govorio o namjesnicima, jer je vrlo vjerojatno, da je to bilo sve što je imao--niko nije bio kvalificiran iznad tog statusa. Upisi v dnevnik drugog osobnog asistenta odražavaju inovaciju samo u smislu, da ritvici određuju osobu, vrijeme, i mjesto za izvedbu ritvik obreda iniciacije.

Ritvici nemaju nikakvog dokaza iz Šastra, koji bi podupro ritvik-u-odsutnosti, i isto tako ga ne mogu izvesti, na bilo kakav jasan način, iz Šrila Prabhupadinih izjava kroz posljednje dane. Tada je bio prisutan i fizički manifestiran. Ceremonije su se izvodile, kad je bio manifestiran. Na taj način, bez jasnog i konačnog dokaza za drukčije, moraju sve izjave u vezi sa ritvikom biti interpretirane u tom kontekstu. Sistacara svih Vaišnavskih nasljedstava kroz povijest prenosi tradiciju, da su ritvik obredi autorizirani samo kad je dikša-guru--u imenu kojeg se izvode--fizički manifestiran. Šrila Prabhupada nikada nije opozvao toj važan princip.

ARGUMENTI I PROTIVARGUMENTI

ARGUMENT: Prabhupada očito nije imenovao nikakvog nasljednika, tako je morao kreirati neko vrstu ritvik sistema. Jer nije imenovao nasljednika, to je moralo biti učinjeno. Jer bi moralo biti učinjeno, onda, tako ili drukčije, je on to učinio. Tako moramo odgonetnuti kako i gdje je to učinio, i onda uvesti ritvik sistem.

ODGOVOR: To je psihološka projekcija uvjetovane želje, rođene iz pogrešnih i nelogičnih realizacija. Ukazuje na prikrivenu zamjeru protiv Prabhupade, jer je na pogled napravio stvari toliko problematične nakon svog odlaska. Oba tabora upotrebljavaju emocionalno i neiskreno pitanje: "ALI KO ČE IH INICIRATI?!?"; i to je od kud taj argument u konačnoj fazi dolazi.

ARGUMENT: Jer je tako puno gurua palo, nikad neće biti nikakvog konačnog rješenja, koje temelji na fizički manifestiranom guruu. Tako je ritvik jedini sistem, koji nas može riješiti tih neprilika.

ODGOVOR: Uglavnom gurui koji padnu, nikada nisu ni bili gurui. Emocionalno i neiskreno pitanje još uvijek nije odgovoreno s tim reakcionarnim čuvstvom, rođenim iz željnog razmišljanja.

ARGUMENT: Značajan Prabhupadin sannyasi (u to vrijeme) u Vrindavanu je u svoj dnevnik upisao, za vrijeme Prabhupadinih posljednjih dana, da mu je glavni Tajnik razotkrio (sannyasiju), da će se ritvik nastaviti poslije Prabhupadinog odlaska.

ODGOVOR: Tome se može reći neka vrsta svjedočenja. To nije jako svjedočenje, jer više ili manje potpada u područje nepotvrđenih priča. Sigurno nije dokaz i ima nekoliko drugih slabosti. Glavni Tajnik je vehementno negirao, da štogod slično tome rekao tom sannyasiju. Njihov razgovor očito nije bio snimljen. Pored toga, taj bivši sannyasi postao je vodeći zagovornik ritvika u ranim devedesetima. Da li želiš bazirati nikad viđen ritvik-u-odsutnosti sistem na takvom ultra-slabom i vrlo ograničenom svjedočanstvu? Da li je za tebe njegov upis u dnevnik dovoljan za takav preskok u vjeri?

ARGUMENT: Govori se, da su dvojica povjerenika izveli po jednu ritvik inicijaciju, iako sve njihove druge iniciacije nisu bile te vrste.

PROTIVARGUMENT: Čak i da je to istina, sve što su radili bilo je neautorizirano izmišljanje, tako to ne daje nikakvu vjerodostojnost ritvik ideji.

ARGUMENT: Prabhupada je kroz svoje aktivnosti propovijedanja uveo puno inovacija, u glavnom u zapadnim zemljama. Ritvik sistem ne bi bio kontradiktoran njegovoj tendenciji kreiranja besprimjernih puteva i načina, da bi širio svjesnost Krišne.

PROTIVARGUMENT: Nijedna od Šrila Prabhupadinih uredbi odnosno inovacija nije imala takvih opsežnosti. Pored toga, bio je osobno prisutan kad ih je uveo, tako ih je mogao i opozvati, ako bi se pokazale kao kontra-produktivne.

ARGUMENT: Tako puno Šrila Prabhupadinih učenika je imalo vrlo malo ili ništa kontakta sa njim osobno na Zemlji. Za njih, ako je bio negdje drugdje fizički manifestiran, nije bilo nikakve prave razlike. Zbog čega toliko buke o tome, da bi morao biti fizički manifestiran skroz ritvik iniciacije?

PROTIVARGUMENT: Da mora guru biti fizički manifestiran, da bi ritvik u njegovom imenu izveo inicijaciju, je Vedski proces, i njegova praktična upotreba je demonstrirana sa sistacarom Vaišnavskih linija kroz povijest. To je standard. Kost školjke je čista, unatoč tome da je kost. Sva takva Vedska učenja i procesi moraju biti prihvaćeni bez argumenta. Kad je duhovni učitelj fizički manifestiran, može ga se konkretno konzultirati u vezi sa kojim god kandidatom, koji bi trebao biti iniciran u njegovom imenu posredstvom ritvika. Tako je bilo do sredine novembra, 1977. Da Prabhupada nije opozvao nijedne odluke svojih ritvika u vezi sa osoba-mjesto-i-vrijeme na samom kraju, to još ne znači, da to nije bio sposoban napraviti. Ako bi primio uputstvo od Gospodina za opoziv bilo koje od tih planiranih inicijacija, mogao bi je opozvati, i opozvao bi je.

ARGUMENT: Ritvik sistem je morao biti uveden, i nastavlja biti potreban, jer smo bili u vanrednoj situaciji od Šrila Prabhupadinog odlaska. (Odnosno, s drugim riječima, "ALI KO ČE IH INICIRATI?!?")

PROTIVARGUMENT: Jednaka neiskrena mentaliteta davala je oslonac nasljednik-ačarja čašćenju, kao i zonski ačarja prijevari. Je glavna krma za izmišljanje, jer početnici, previše privučeni sa zlatnim okovima svog društva, prijateljstva i ljubavi, izluče sumnju sa namjerom uvjeriti da, tako ili drukčije, njihov se pokret mora nastaviti. Obavijest svim takvim japa-mantračima: Veliki problem nakon Prabhupadinog odlaska još nije bio riješen.

ARGUMENT: U Prabhupadinoj posljednjoj volji rečeno je, da moraju staratelji svakog od njegovih centara biti njegovi "inicirani učenici". Ko će štititi te posjede kao staratelj dugoročno?

PROTIVARGUMENT: Najprije, da li su bili svi staratelji svakog centra Prabhupadini inicirani učenici odmah nakon njegovog odlaska? Ako ne, da li je to bio problem? Ako je bio ili ne, izraz "inicirani učenici" bio je ucijepljen u dokument na samom kraju. Oni koji su ga dodali u dokument nisu o stvari temeljito razmislili, prije nego što je Prabhupada potpisao posljednju volju. Ti dvije riječi su bile dodate na kraju, da bi spriječile određenim frakcijama (tjelesnim rođacima, kao i prijašnjim devocijskim navezama, koje so se kasnije pokazale kao negativne) prevladu na sudu u vezi sa kakvim pokušajima preuzimanja posjeda. Služile su namjenu, i takvi pokušaji su bili spriječeni. Njihovo uključenje nije bila tupa kvazi-legalna metoda Šrila Prabhupade, da uvede ritvik-u-odsutnosti pokret.

ARGUMENT: Vyasadeva ostaje fizički manifestiran. Naša sampradaya dolazi od njega. Jer je on fizički prisutan na Zemlji, je sav argument u vezi toga ništavan i prazan.

PROTIVARGUMENT: Ako si dovoljno čist, da ga potražiš i konzultiraš oko toga--ako govoriš jezik, kojeg on govori i možeš od njega primiti prosvjetljenje u vezi sa tim argumentom--onda možemo razmišljati o mogućoj relevantnosti tog argumenta. Je elegantan argument, sigurno, iako je v konačnoj fazi apsurdan.

ARGUMENT: Savjetnik je utemeljio ritvik sistem u svojoj volji, prije nego što je napustio svoje tijelo.

PROTIVARGUMENT: Savjetnik je također pognojio tla za zonski-ačarja sjemena. Na zapadu se je ritvik pojavio kakvu godinu nakon što je Savjetnikova volja došla na svjetlo, i to vjerojatno nije slučaj. Da li nije Savjetnik isto tako stajao i za Ananta Vasudevom, daleko nazad? Izgleda da ima svojstvenu povijest u vezi sa sejanjem inovacija, koje se pokazuju kao velika uznemirenja u različitim Vaišnavskim misijama. Njegovo spominjanje ritvika v svojoj volji ne znači da je to nešto, što su Prabhupadini učenici obvezani slijediti.

ARGUMENT: Kasniji sannyasi kaže da je čuo, 1968 godine, Šrila Prabhupadu reći, da iza njega više neće biti ačarija.

PROTIVARGUMENT: Da li je taj razgovor bio snimljen? Ako je, zašto nije bio napravljen točan zapis na osnovi tog snimka? Ritvici bi vjerojatno napravili taj zapis, ako bi taj navodni razgovor bio snimljen. Je vrlo suprotan Prabhupadinoj izjavi reporteru Newsday magazina, 1976 godine. Ako se je taj sobni razgovor stvarno dogodio, kakav je bio kontekst izjave? Da li je moguće, da je nakazivala na njegov poseban položaj u liniji? Skoro sigurno neće biti još jednoga shaktyavesh-avatara kao što je on, koji će propovijedati u zapadnom svijetu sa takvim efektom kao on. Interpretacija tog razgovora sada potpada u područje nepotvrđenih priča--sa pretpostavkom, da se je bilo kakav razgovor u tom smislu uopšte dogodio. Na tome sigurno ne možeš bazirati uredbe.

ARGUMENT: Duhovne Šastre navode nekoliko primjera utjelovljenih bhakta, koji su primili inicijaciju od duhovnog učitelja, koji nije bio fizički manifestiran. Tako je to moguće. Prema tome ritvik-u-odsutnosti ima Šastričnu osnovu.

PROTIVARGUMENT: Zapravo ne. Niko između tih bhakta nije institucionalizirao proces iniciacije od tog ne-manifestiranog gurua. Pored toga, sama inicijacija, u njihovim primjerima, bila je uvijek direktna, što znači da nije bio uključen ni jedan ritvik. Iznad svih tih protiv argumenata, svi ti vanredno inicirani bhakte već su bili vrlo napredne duše, puno napredniji od zapadnih uznemirenih početnika. Takvi rijetki i davni primjeri posebnih inicijacija ne stvaraju presedana za institucionalizaciju ritvik-u-odsutnosti pokreta u srcu dekadentne Kali yuge.

RADIKALNE PROMIJENE ZAHTIJEVAJU NEDVOSMISLEN DOKAZ

Postoje različiti stupnjevi uvreda. Mijenjanje osnovnih principa odnosno procesa sampradaje mora biti vrlo visoko na listi. Prtljati sa sampradajom na taj način je ozbiljna stvar. Može biti da je uttama-adhikari, sa neometenim dostupom do paramatme, sposoban kreirati veće prilagodbe odnosno inovacije. Otvoreno govoreći, može biti da je ritvik uredba čak onostran toga što je on ovlašten kreirati.

Ritvici smatraju, da je regularnog gurua moguće jednačiti sa ritvik-ačarjom, ali ta pretpostavka nije potvrđena nigdje u Šrila Prabhupadinom propovijedanju ili pisanju. Sljedeće naznačuje glavni problem cijelog ritvik prijedloga: Gdje su detalji? Ako je Prabhupada autorizirao taj sistem, uzimajući u obzir kako je bez presedana, zašto ne bi bio svega jasno predstavio? Zašto nije govorilo satove i čak dane na nedvosmislen i jasan način, naime, zašto je taj ritvik-u-odsutnosti već nagoviješten u njegovim knjigama. Zašto ne bi bio rekao, da je ritvik-ačarja regularan guru odnosno guru redar?

Ako je Prabhupada želio ritvik inovaciju bez presedana, zašto to nije rekao? Rekao je tako puno stvari. I tu točku je ispustio? Ispustio je točku, kako izvoditi inicijacije poslije njegovog odlaska? Ali ritvici nastavljaju sa svojim tvrdnjama.

GREŠKE U RITVIK UVARKU

Ritvici odbacuju Vedsku tradiciju, kao i sistacaru Vedske tradicije, jer ne žele da ih ta tradicionalna ograničenja ometaju kod njihovog hramskog društva, prijateljstva i ljubavi. Oni znaju, da je skoro nemoguće stvoriti hramsku okolinu bez inicijacijskih obreda. Istovremeno ne vjeruju, da postoji bilo ko kvalificiran za inicijacijskog gurua. Mi se slažemo sa posljednja dva pogleda, ali takav neugodan položaj ne daje nikome pravo, da svari neautorizirano rješenje.

Naravno, slede stopama voditelja AKRONIMA. Te jake ličnosti odlučile su svariti neautoriziran sistem inicijacije, koji je osuđen u Vedskim i Vaišnavskim učenjima. Bilo tko, ko je još uvijek pod utjecajem anartha i vasana, ne može postati inicijacijski duhovni učitelj. Kapriciozno su pregazili tu ograničenje iz bezbroj razloga. Ritvici sada slijede njihovim korakom. Savjetnik je pomogao odnosno hrabrio oba tabora u njihovim devijacijama.

Svim novim ljudima, koji su se pridružili ritviku, bila je napravljena velika šteta. Nećemo odvraćati pažnje na štetu učinjenu novim ljudima, koji ulaze u Neo-math. Taj pokret nije povezan sa sistemom svjesnosti Krišne kojeg nam je dao Šrila Prabhupada. Suprotno, taj pokret ima ispod ležeću antipatiju do Šrila Prabhupade. I to je bilo zametnuto sa strane Savjetnika, malo direktnije. Mi smo primarno, u tom članku, zabrinuti u vezi sa štetom napravljenom novim ljudima, koji ulaze u sferu ritvik uvarka. Napredak bilo kog transcendentalista zavisi od njegovog odnosno njenog ponašanja, i nestrpljivo ponašanje novih ljudi, koji se odlučuju za ritvik inicijaciju, može voditi u mučan, bolan i težak položaj.

Ritvik novajlija je podučen, da može imati vezu sa Šrila Prabhupadom. To ne osporavamo. Bilo koji iskren i vjeran bhakta može uspostaviti šikša-guru vezu sa Šrila Prabhupadom preko njegovih knjiga, predavanja, itd. Ritvik voditelji mogu poučiti nove ljude, da ako je takva veza moguća, onda ih Šrila Prabhupada može riješiti neznanja tako za vrijeme života kao i na samom kraju (anta-kale). I tog pogleda ne osporavamo. Pristaši ritvika onda naprave velik skok: Ako možeš imati vezu sa guruom, za kojeg se nadaš da će biti tvoj osloboditelj, zašto se onda ne formalno povezati sa njim i napraviti ga za dikša gurua?

Jednostavan odgovor na to pitanje: To nije autorizirano. Da li može ženski bhakta postati potpuno samo-realizirana duša za vrijeme svog života? To je rijetko dostignuće za bilo koga, ali sigurno nije nemoguće. Ako ona dostigne takav nivo, da li onda može nositi brahmanski konac? Negativno. Da li može onda nositi tri-dandu? Negativno. Zašto? Razlog je, da takva djelovanja nisu autorizirana u Vedskim i Vaišnavskim učenjima.

To je razlog, zašto inicijacije ne smeju biti institucionalizirane od dikša gurua, koji nije manifestiran. Ako je prihvaćen kao šikša guru, onda će svojim učenicima pomoči napredovati u duhovnom životu. Kad učenik napreduje, ako se negdje nalazi iskren Vaišnavski dikša guru, on će pomoči voditi svog učenika ka tome dikša guruu.

Ali ako je vjerodostojan dikša guru manifestiran na Zemlji, i neko je već prihvatio neautorizirano dikša inicijaciju od nemanifestiranog gurua, onda ta takozvana inicirana osoba nije kvalificirana za prihvaćanje autoriziranog procesa. Iako se želi odreći neautoriziranoj ritvik inicijaciji, vjerodostojan dikša guru vjerojatno je neće prihvatiti za svog učenika uzimajući u obzir, koliko je bila ohola u vezi procesa inicijacije u duhovan život. Vrhu toga, osobe koje su prihvatile ritvik inicijacije mogu biti sklone vrijeđanju dikša gurua odnosno njegovih učenika. To su neke između zamki, koje na horizontu čekaju nesretne ljude, koji su bili prevareni sa ritvik prijevarom.

Što je počelo kao vrlo dobra stvar--vjera u Šrila Prabhupadu kao šikša gurua--mijenja se u vrlo slabu stvar, kad nestrpljivo zahtijevaju inicijaciju od njega. I varalice su tu da ih iskoriste. Voditelji ne žele tereta gurua, ali žele svoju polu-devocijsku kongregaciju. Žele imati nešto utjecaja i kontrole unutar te društvene sfere prijateljstva i ljubavi. Isto tako žele svoje čašćenje Božanstava i svoja predavanja. Žele imati nešto kongregacijskog pjevanja i mantranja. Žele da je tako kao što je bilo, ali takvi su retro aranžmani dobri samo, ako ne uključuju izmišljotina.

Ritvici znaju, da ne mogu stvoriti takve okoline bez dikša-guru-u-odsutnosti uredbe. Na taj način imaju oholost i drskost, da to jednostavno naprave.

Sa razglašavanjem, da je Šrila Prabhupada napravio takvu drastičnu ritvik-u-odsutnosti promjenu u učenjima i procesima Vaišnavske inicijacije, to iz njega čini nešto što on nije. Kad su odstupajući sannyasiji, 1970 godine, razglasili Prabhupadu za Boga, mu je to tehnički davalo viši status nego što ga je imao prije. Ipak osudio je takvo slavljenje. Slično, napraviti Prabhupadu za inicijacijskog gurua za predvidljivu budućnost, ili čak za cijelu Zlatno Doba, ga to prekriva sa slavom, za koju nije nikada molio--i ne prihvata je.

Ipak, ritvik sistem ima nekoliko presedana, i moguće ih je naći u asampradajskim sektama. Sektu Kartabhaja, koju je spomenuo Šrila Bhaktivinoda kao jednu između trinaestih sahađija kultova, ustanovio je Anukula Candra Thakur. Poslije smrti bio je proglašen za inkarnaciju Boga. Isto tako je bilo proglašeno, da je on jedini koji može nove ljude inicirati u liniju. Kasnije je bio tu još jedan presedan za ritvik. Kad je umro Ramakrishna, njegova je žena Saradia razglasila, da nikad više niko neće biti dovoljno kvalificiran, da bi inicirao po njegovoj smrti. Proces ulaska v njegov kult bio je sličan tome ritvika.

RITVIK KAO PRIKRIVENO KRŠĆANSTVO

Jer Kršćanstvo prevladava na zapadu, i jer puno Prabhupadinih učenika dolazi iz te pozadine mleccha-dharme, nije iznenađujuće, da se to sada opet pojavljuje i utječe na pokret svjesnosti Krišne.

Šrila Prabhupada bio je podrugljiv i prezriv do koncepta Krista, koji prihvata grijehove modernih takozvanih učenika ("vrlo dobra ideja"). To je smatrao za ništa više od udobne racionalizacije. Kršćani su nakupili kongregacije, koje baziraju na masovnim krštenjima (inicijacijama). To je lakše nego suočiti se sa teškom realnošću, na taj način ritvici kopiraju Kršćanski put, iako to ne priznaju.

Ritvik je u tom trenutku vrlo centrifugalan. Takvo je bilo i Kršćanstvo u prvih nekoliko stoljeća. Ritvici nemaju upravnog tijela odnosno hijerarhije, kao što to ima AKRONIM, ali vrijeme mijenja stvari. Međutim, kao i AKRONIM, ritvik pokret bazira na vrsti "svećeničkog zbora", i ta se naginje ka dogmi, u toku vremena.

Ritvik sistem indirektno ohrabruje svoje sljedbenike ka izmišljanju, da slušaju Prabhupadu kako im govori u njihovim srcima, isto kao i sljedbenici mleccha-dharme, koji navodno slušaju Krista. Vjerodostojan sistem nagovara početnike ka kontroli njihovih umova.

Iako je Prabhupada lagano favorizirao mleccha-dharmu iznad nasuprot joj stojeće ateistične dekadencije, morali bi to vidjeti kao ništa više od laganog poticaja. Sve takve izjave ne bi nikada smjele biti interpretirane na način, kao da je Prabhupada želio da njegovi učenici postanu kao Kršćani, ili da kopiraju njihov sistem iniciacije.

Dvija brahmin, koji napreduje u svjesnosti Krišne, je predstavnik duhovnog učitelja. Iako još nije samo-realiziran, ipak može bilo kom novajliji pomoći kod razumijevanja Apsolutne Istine tako dugo, dokle predstavlja to, što je duhovni učitelj rekao njemu. U tom smislu može ga se usporediti sa idealom svećenika u Kršćanstvu, koji je prihvatio Krista za svog šikša-gurua (bez upotrebe tog izraza naravno).

Takav svećenik trebao bi biti oslobođen nezakonito seksa, jedenja mesa, intoksikacije i igara na sreću. Takav svećenik mogao bi pomoći zbunjenoj osobi u kritičnoj situaciji, tako da je podsjeti na Boga. Da li je danas to negdje tako? To nije moguće zasigurno reći, bez da je on ili ona tome bila svjedok. Međutim, jedna ili dvije Prabhupadine izjave u tom kontekstu ne bi smjele biti naduvene izvan proporcija. Takva izjava ne bi smjela biti pretvorena u opravdanje za kakvugod vrstu ritvik sistema.

Sredinom osamdesetih jedan od najoštrijih kritika AKRONIMA otkrio je svoje snove, koje je imao u vezi sa Šrila Prabhupadom. U tim snovima Šrila Prabhupada vikao je na njega: "To je crkva! To je crkva! To je crkva!" Smisao tog šokantnog otkrivenja u njegovim snovima je bio da je AKRONIM postao kao sistem crkve--tako se jako degenerirao. Prabhupada je izražavao svoje gađenje prema tome.

Ironično, pet godina kasnije taj je bhakta skočio na ritvik vagon, unatoč činjenici da je bio upozoren točno na to. Takva je moć zavođenja materijalne energije.

KRATKOROČNO RASPADANJE

Šeprtljanje sa temeljnim principima sampradaje, odnosno njenim učenjima, filozofijom i procesom, prouzročiti će novim ljudima suočenje sa kontradikcijama, koje nisu sposobni razriješiti. Iznutra će ih napasti sumnje, što će u konačnoj fazi prouzročiti gubitak vjere. To vodi u kaos i anarhiju, gledano kratkoročno.

Ritvici su degenerirali proces. Novi ljudi će ga vjerojatno još više. Kad jednom izbjegnu prepreku prihvaćanja manifestiranog dikša gurua, posumnjat će u potrebu po bilo kakvom formalnom žrtvovanju vatre. Smatrat će sebe za inicirane od Prabhupade bez toga, i, kratkoročno, to će ubrzati centrifugalan moment.

Kad se bore dva otklona, obično prevlada niži. Rat između AKRONIMA i ritvika vodit će ka općem prihvaćanju ritvik ideje. To će voditi ka porastu devijacija, kaosa i anarhije u nečem, što se u konačnoj fazi degenerira u kvazi-svjesnost Krišne. Ta revolucija je još uvijek u početnoj fazi. Situacija će se bez sumnje još dalje degenerirati, kratkoročno. Ali degeneracija ne može ići u beskraj, jer uvijek priziva snažnu reakciju.

Ta reakcija može biti prisna svjesnost Krišne. Ili ne.

PHALENA-PARICIYATE

Pogledajmo argument-na-osnovi-rezultata kriterij (phalena-pariciyate). Šrila Prabhupada bi ponekad prkosio svojim bivšim drugovima sa izjavom: "Što su napravili? Pogledaj što sam ja napravio." Na taj način ima vrijednosti u pravilnom razumijevanju argument-na-osnovi-rezultata kriterija, to ne može niko poreći. Stvar je u tome, kako razumjeti rezultate u smislu perspektive i vremenskog razdoblja.

Jedanaest šarlatana postizalo je fenomenalne kratkoročne rezultate, kad su se pompozno pojavili u kasnim sedamdesetima. Sve vrste inicijacija. Nešto stvarno velike bere. Fantastično. Pokret se činio većim nego ikad.

Prabhupada je prije toga bio prognan na položaj reklamne figure, i snažan kontingent--koji je kasnije imao drskost proglasiti se za uttama-adhikarije--postavljao je prepreke mnogim kandidatima za inicijaciju. Čak i puno Prabhupadinih vlastitih učenika postalo je de facto sljedbenika tih jedanaestih velikih voditelja.

Učenjak uvjerio je deset drugih da prihvate uttama-adhikari profil, i bila je eksplozija novih inicijacija i predanih vjernika. Puno među njima otišli ih je van obijesno varati ljude na veliko za novac, i riznice su se punile, skoro kao nikada prije. BILO JE VELIKO!

Ali da li je to dokazalo da je njihov sistem igranih uttama-adhikarija i zonskih ačarija vjerodostojan? Negativno, ako sudimo po rezultatima iz današnje perspektive. Ako sudimo rezultate kroz oči duhovnih Šastri isto ćemo doći do zaključka, da cijeli šov nije bio autentičan.

Sigurno, neki između ritvika imaju čiste hramove sa privlačnim Božanstvima itd. To ne čini ritvik ideje kakogod manje izmišljenom. Ako ritvici pridonose ka porastu broja Krišninih bhakta, ili ka upadanju tog broja, može biti određeno i presuđeno u toku vremena. Nema nikakve potrebe po prihvaćanju kulta jednostavno jer mogu pokazati nekoliko kratkoročnih rezultata. Nije nužno, da su stvari takve kao što izgledaju, jer mogu takvi rezultati biti varljivi.

"BEZ PROMJENE"

Šrila Prabhupada nije nam dohvatljiv na sve načine, kao što je bio nekad, ali formalističko razmišljanje ritvika zahtijeva, da prihvatimo nešto vrlo slično tome. Argument je jednostavan: "Bez promjene!" Jednostavno za jednostavne. Ili, jednostavno za budale. To je najjači argument ritvika, na taj način potrebno ga je temeljito analizirati.

Šrila Prabhupada je imao namješten ritvik sistem, kad nas je napustio. Rekao je: "Bez promjene." Prema tome bez promjena znači točno to: Djelujte egzaktno na način, na koji se je djelovalo tik ispred njegovog odlaska. To je suština tog argumenta.

Jednostavno.

Ritvici ga obično pokušavaju predstaviti kao jednostavnog, također, i vrlo su uspješni, kad ga uvijek iznova i iznova ponavljaju. Naravno, jer je Kali-yuga, kad su ljudi lijeni glede razumijevanja duhovnih istina, lako zavedeni, svadljivi, nesretni, i uvijek uznemireni, mogu prihvatiti bilo što, ako ne trebaju o tome previše razmišljati.

Istinski važna stvar ovdje je STVARNI KRITERIJ BEZ PROMJENE, posebno u kontekstu Šrila Prabhupadinih izjava u vezi sa duhovnim učiteljem i inicijacijom. Pogledajmo neke između tih:

"Želim da, u mojoj odsutnosti, svi moji učenici postanu duhovni učitelji."

"Pomažu mi kod tog misionarskog rada. Istovremeno pozvao bi ih, da postanu duhovni učitelji. Svi vi bi trebali biti duhovni učitelj, kao sljedeće."

"Od svakog studenta očekuje se da postane ačarja… Dao sam vam sannyasu sa velikom nadom, da čete, u mojoj odsutnosti, vi propovijedati taj kult."

"Čvrsto se držite lotosovih stopala Gospoda Čaitanje Mahaprabhua. Onda postani duhovni učitelj. To je sve. Tako se nadam, da ćete svi vi, muški, ženske, dječaci i djevojku postati duhovni učitelji i slediti taj princip."

"…jasno je, da iako je bio u svom prošlom životu uvjetovana duša, to nije bila prepreka da je postao duhovni učitelj."

"Možda do 1975 godine, svim mojim učenicima biče dozvoljeno inicirati i povećati broj generacija. To je moj program."

"Do 1975 godine, ćete svi koji ste napravili te ispite, biti posebno opunomoćeni za iniciranje i povećanje broja populacije svjesne Krišne."

"…kao što ja imam svoje učenike, na taj način, u budućnosti, možda će svi ti učenici imeli puno grana učeničkih nasljedstava…"

"Pun sam nade da moji učenici, koji su danas prisutni, iako umrem, …se moj pokret neće završiti. Pun sam nade. Da. Svi ti dobri dječaci i djevojke, koji su uzeli stvar toliko ozbiljno… Morate postati duhovni učitelji."

Nijedan između tih citata ne može biti smatran kao suprotan principu bez promjene, jer svi direktno dolaze od Njegove Božanske Milosti Šrila Prabhupade. Kao takvi, isto tako predstavljaju kriterij za bez promjene. Predstavljaju Prabhupadinu perspektivu, odnosno nadu, za nastavak njegovog pokreta, po njegovom napuštanju scene. Ne možeš biti izbirljiv glede toga što sačinjava i što ne sačinjava bez promjene. Štogod je Prabhupada rekao u vezi sa budućnošću njegovog pokreta određuje suštinu bez promjene. Svi gore spomenuti citati su jako kontradiktorni konceptu bez promjene, kojeg predstavlja ritvik spletka.

Ako je bez promjene značilo nastavljanje ritvik procesa nakon Prabhupadinog odlaska, zašto nije to negdje IZRIČITO spomenuo? Sa izričito mislimo na napomenu, koja se ne oslanja na ekstremnu interpretaciju nejasne izjave. Ritvik spletka sigurno nije spomenuta u kontekstu gore navedenih citata.

Samo za primjer, Prabhupada bi vrlo lako mogao reći: "Iako ne postanete duhovni učitelji, nastavite sa iniciranjem učenika u mom imenu, kao sada, i oni će nastaviti biti moji učenici, čak i poslije moje smrti." Ali nikada nije rekao ništa slično. Takozvana odredbena traka ne kaže to, iako žele ritvici istisnuti interpretaciju, povoljnu njihovom aranžmanu. Taj obuhvaća vrlo zamršene i iskrivljene zaključke sa dvojbenom logikom. Sve je prije nego jednostavna.

Ali Prabhupada je rekao: "Želim da, u mojoj odsutnosti, svi moji učenici postanu duhovni učitelji." To je sam po sebi razumljiv navod, i to je ono, što je bio želio (i još želi). To je ono što je autorizirano, i nije komplicirano. Rekao je: "Od svakog studenta očekuje se, da će postati ačarja." Jednostavno. I toga ne smijemo mijenjati.

To je ono, što određuje princip bez promjene.

Ritvici se upuštaju u formalističko razmišljanje kad propovijedaju, da "bez promjene" znači "nastavljanje sa ritvik sistemom inicijacija." Kao što je Prabhupada rekao, glupak mora biti prevaren.

Prabhupada ostaje prisutan u svojim knjigama (gdje ih AKRONIM-ovi uređivači nisu promijenili). Knjiga Bhagavat je pravo sredstvo oslobođenja. Međutim, kad je bio manifestiran, njegova je prisutnost imela značenje. Poruka svim ritvicima: Dogodila se je promjena--Prabhupada više nije fizički sa nama.

Ali nije nas potpuno napustio, jer ostavio nam je svoje pisanje, magnetofonske trakove, i svoje nade i očekivanja za pokret. Sve to sastavlja princip bez promjene.

Ponekad se jednostavno jednači sa lagano. Ali to nije uvijek tako, doduše. Bhakta može jednostavno odbiti poziv, da treba prestati sa pjevanjem na ulici, i može biti arestiran. Tvoj život može za neko vrijeme postati kompliciran, jer si jednostavno odlučio, da ćeš nastaviti sa svojom propisanom dužnošću. Svi bhakte su to iskusili.

Ali ritvik sistem je lak put iz problema, odnosno lak put iz suočenja sa velikim problemom nakon Šrila Prabhupadinog neočekivanog odlaska. Samo-proglašena odredba jedanaestih uttama-šarlatana bio je još jedan lak put iz problema. Objava jedanaestih zonskih papa bio je još jedan lak i jednostavan put iz problema. Ali ni jedan od tih lakih i jednostavnih puteva iz problema zapravo nikoga nije spasio tih problema. Vode so mutnije nego ikad, i situacija postaje mračnija sa svakom godinom.

Bez promjene mentaliteta zahtijeva iskrenost. Iskren bhakta mora se vratiti na pravi put, odreći se lakim ali neautoriziranim alternativama, i suočiti se sa teškoćama i problemima jednostavno takvima kakvi jesu. Na taj način će bilo koja razumna osoba zaključiti, da je ritvik sistem stvarno otklon od Šrila Prabhupade, Vedske tradicije, i svih prijašnjih i današnjih Vaišnavskih linija.

Ritvik sistem nije bio u upotrebi u ranim godinama Prabhupadinog propovijedanja na zapadu. Te godine bile su potpuno autentične, i, kako su se onda stvari odvijale naprijed, može lako biti smatrano za platformo bez promijene. Prabhupada je od vrjemena na vrijeme prekinuo sa ritvik inicijacijama skroz svoju kasniju misiju propovijedanja. Također je i osobno izveo nekoliko inicijacija, bez asistencije ritvika. Inicijacija je bila ta, koja je bila posebna, i ne ritvik asistencija.

Bez sumnje, Šrila Prabhupada je sada transcendentalno dohvatljiv do jednake mjere, kao što je bio za vrijeme manifestirane aktivnosti među nama. Da je vani važniji od vapu još ne znači, da vapu nije važan, ili bez smisla. Za momenat transcendiraj formalističko razmišljanje i razmisli o slijedećim pitanjima:

1. Da li možeš Prabhupadi pisati pismo i primiti napisan i potpisan odgovor od njega?

2. Da li možeš govoriti sa njim u sobi, gdje ti može direktno odgovarati?

3. Da li ga možeš naručiti za pojavu u televizijskom intervjuu ili za govor u radijskom intervjuu?

4. Da li se može pojaviti na predavanju ispred publike, prihvatiti određena pitanja i pojedinačno odgovoriti na ta pitanja?

5. Da li možeš za njega organizirati susret sa velikim politikom, velikim univerzitetskim profesorom, velikim religioznim voditeljem, ili sa velikim voditeljem kulta?

6. Da li ga možeš moliti za određen odgovor, snimljen na traku ili u pismenom obliku, glede pravnog problema u vezi sa novim zakonom, koji nije naklonjen svjesnosti Krišne.

7. Da li mu možeš predstaviti novog bhaktu u njegovoj sobi i slušaš njihovu verbalno komunikacijo?

8. Da li ga možeš pozdraviti, kad dolazi sa avionom?

9. Da li je sada moguće, da on osobno izabere, u pismenom obliku, duhovno ime novog bhakte? Da li je moguće, da on osobno opozove ime, koje je dao novom bhakti jedan između njegovih tajnika?

Mogli smo i vidjeti i čuti, kako je radio sve te stvari. To je bilo tada. Sada je sada. DOGODILA SE PROMJENA.

BESPRIMJERAN RIZIK

"Ne možeš dokazati suprotno." Ako neko tvrdi, da je Prabhupada bio svećenik u Atlantidi sedamnaest života nazad, kako možeš pobiti takvu divlju spekulaciju? Ako nije ovako ili onako govorio o tome, ne možeš dokazati, da nije bio takav svećenik.

Slično tome ritvici tvrde, da Prabhupada nikada nije rekao, da se ritvik inicijacije ne mogu nastavljati nakon njegovog odlaska, i tako ne možeš dokazati, da nije želio, da se sa tim sistemom nastavi. Ali ta vrsta logike preokrene argument v suprotnu smjer. Ritvik sistem ne može biti prihvaćen jednostavno jer nije bio izričito zabranjen. Umjesto toga, ritvik-u-odsutnosti je tako besprimjeran, da mu treba nedvosmislena sankcija sa strane sampradaja ačarje, prije nego što može biti institucionaliziran.

Ne može biti legitimno institucionaliziran jednostavno jer neki bhakta zaključi, "to još uvijek nije tako daleko iz okvira." Skok na besprimjeran ritvik zahtjeva rezoluciju od samog ačarje, drukčije je skok vrlo dugačak, sa opasnim ponorom ispod sebe.

Ritvici kažu, da nema nikakvog dokaza da Prabhupada nije uveo tog sistema, naime, nema ni jedne jasne njegove izjave u tom kontekstu. Međutim, postoji ogromno dokaza iz Šastra i njegovih izjava, koji logički i praktički naznačuju, da ne bi nikad smio biti uveden poslije njegovog odlaska.

Iznad svega toga, nema nikakvog dokaza, da je želio da se institucionalizira. Je bez prijašnjeg primjera. Stvari bez prijašnjeg primjera spadaju u kategoriju Boga, Šiva-tattve, shaktyavesha, i sampradaja-ačarje. Nisu za uvjetovane duše, da bi sa njima kapriciozno stvarale zbrku.

Ali ritvici su pridali kiseli tamarind u proces inicijacije, skovali i upotrijebili su sredstva bez presedana za stvaranje nešto kongregacijskog aranžmana. Ko među nama želi prihvatiti zaslugo za implementacijo tog sistema, i, ako se pokaže kao pogrešan, se također suočiti sa rizikom glede vikarmičkih reakcija za guranje toga?

Situacija u oba tabora je daleko izvan stadija, kad bi reforma mogla stvari dovesti nazad u normalu. Ne možeš reformirati ritvik pokreta. Ritvik je promijenio suštinu inicijacijskog procesa. Je retrogradan i reakcionaran pokret, i daje utočište jednakom nezadovoljstvu i ogorčenju kao AKRONIM. Oboje upotrebljavaju svoje krajnje nezadovoljstvo kao gorivo za promoviranje svojih nasuprot si stojećih aranžmana. Kao što ne možeš promijeniti jogurta nazad u mlijeko, ni jedna između tih različitih si organizacija ne može biti promijenjena nazad u prisnu svjesnost Krišne.

Autorska prava za sve citate iz knjiga Njegove Božanske Milosti A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupade ima Bhaktivedanta Book Trust