SVJESNOST KRIŠNE

VAISHNAVA FOUNDATION

Slijedeći stopama najutjecajnijeg širioca svjesnosti Krišne u zapadnom svijetu

NJEGOVE BOŽANSKE MILOSTI A.C. BHAKTIVEDANTA SWAMI PRABHUPADE

MORA DA SU NEŠTO PROMIJENILI

Avtor: Bhakta Eric Johanson

"Sretan znači, da ima sposobnost razlikovanja. Neko ko ima sreću da razlikuje, onda može lako razumjeti Krišnu." - Šrimad Bhagavatam 6.1.15 -- London, 30. jul, 1971

Svjesnost Krišne je jednostavan proces: trebamo biti svjesni o čemu razmišljamo. I ako je naš um odlutao na nivoe materijalnog čulnog zadovoljavanja, trebamo to prepoznati i onda um opet usmjeriti na Ime, Oblik, Zabave, itd. Svevišnje Božanske Osobnosti, Krišne. Na taj način iskren bhakta konstantno razlikuje što je svjesno Krišne i što nije.

Isto tako nam je naručeno, da služimo Krišnovog čistog bhaktu. Šrila Prabhupada nam je dao ogromno transcendentalne literature i upute s namjerom pomoči nam u tom procesu. Bilo nam je rečeno, da trebamo djelovati pod vodstvom bhakte koji transparentno predstavlja Šrila Prabhupadu. To je još posebno tako u vezi s njegovim izjavama glede filozofije svjesnosti Krišne. Na taj način je služba koju nudimo vodena kroz tog bhaktu prema Šrila Prabhupadi. Bhakta, od kojeg slušamo, razlikuje do točke, gdje si ne dozvoljava spekulirati o svetim spisima. Na osnovi druženja s takvim čvrstim bhaktom, naša inteligencija postaje snažnija.

Kad slušamo filozofiju svjesnosti Krišne u takvom društvu, tada učimo razlikovati što je svjesno Krišne i što nije. Naša inteligencija postane produhovljena i tako učimo prihvaćati filozofiju koja je vjerodostojna, i odbacivati onu koja nije. Naš konačan cilj bi trebao biti osloboditi inteligenciju iz prijema svih koncepcija, koje nisu u skladu sa uputama i filozofijom Krišne.

Može se postaviti pitanje: Ako institucija odstupa ili propovijeda nešto što je protivno u odnosu na učenja čistoga bhakte, da li ima takva institucija neko vrstu automatski mehanizam, da se stvari poprave same od sebe? Ako ne, gdje je točka, kad se učeničko nasljeđe prekida?

Razlikujući bhakta neće nikada svojoj inteligenciji dozvoliti, da odstupa od standarda kojeg je postavio čisti bhakta. Ako je predstavljeno nešto što je kontradiktorno siddhanti, on će to odbaciti. Nije važno ako je osoba koja propovijeda nešto devijantno vikarmi, mayavadi, ili neko iniciran od vjerodostojnog gurua i vodi instituciju, koju je izvorno osnovao ačarja.

Trebali bi težiti k tome, da je naša služba vodena prema Krišni. Neko ko propovijeda iskrivljenu filozofiju, neizbježno ima neki prikriven motiv odnosno samointeres. Ne bi smjeli dozvoliti, da su naša energija, riječi, itd. uključene u službu tog suptilnog licemjerstva.

Postoji izreka koja kaže, "apsolutna moć apsolutno pokvari." Voditelji duhovnih institucija (takozvanih) još su posebno skloni takvoj korupciji, zbog apsolutne predanosti, koja se zahtjeva od privrženika. Vođa može ostati na nivou odvojenosti u odnosu na vanjsku viziju, ali oni koji skriveno unose svoj samo-interes u obliku kontrole nad institucijom, upuštaju se u vrlo poguban oblik čulnog zadovoljavanja. Imaju sve mogućnosti za institucionalizaciju svojih kontradikcija i otklona i zahtijevaju, pod grožnjom izgona odnosno izopćenja, da ih privrženici prihvaćaju kao apsolutne. Zato je bilo rečeno, da je "licemjerstvo najveći luksuz." Neko se može uzdržavati od seksualnog užitka i materijalnog obilja, ali usprkos tome može biti uhvaćen u perverznost, da drugima predstavlja crno kao bijelo. Takve osobe imaju višu inteligenciju (u materijalnom smislu) i sposobne su obraćati riječi čistih bhakta i spisa, da bi uvjerili jednostavne i nedužne privrženike.

Tako takvi voditelji odnosno "gurui" zahtijevaju, da njihovi privrženici oprljaju svoju inteligenciju na takav način, da su voditeljeve kaprice, greške i kontradikcije nekako viđene kao duhovne. To je put, kako čista inteligencija, potrebna za napredak na više nivoe devocijske službe, postane pokvarena. Slično tome, kad pravilna uporaba inteligencije potakne druge, da upozore na te iste kontradikcije kao znak za devijaciju od originalnog vodstva ačarje, voditelji od svojih privrženika zahtijevaju, da se drže podalje od takvog "otrovnog" utjecaja.

"O Prthin sine, razumijevanje na osnovu kojeg osoba pod opsjenom iluzije i tame smatra da je bezbožnost religija, a religija bezbožnost i koje je uvijek suprotno od pravog razumijevanja je u guni neznanja." Bhagavad-gita 18.32

Život u takvoj instituciji nije svjestan Krišne. Sljedbenici nisu trenirani da trebaju odbaciti iluziju i kontradikciju. Umjesto toga, imaju ih ukorijenjene v sebi. Sve to se događa u imenu oslobođenja i više svijesti.

Nije daleko razmišljanje, da je to baš takva licemjerska kaitava dharma, kao da Krišna zahtjeva da ga napustimo kad kaže, sarva-dharman parityajya. Ali voditelji i "gurui" iskrivljene "Krišna" institucije upotrijebit će taj isti stih za navođenje svojih privrženika, da napuste pravilno upotrebu razlikovanja.

Ovdje imamo situaciju, gdje su glupi tražioci duhovnog prosvjetljenja i oslobođenja pogrešno trenirani, da bi postali vojnici u redovima takvih voditelja odnosno "gurua". Vaišnavski principi, kao što su poniznost i izbjegavanje traženja grešaka, bili su zloupotrijebljeni s namjerom stvoriti ropsko vezanost kapricima iskrivljenog voditelja odnosno "gurua". Slično tome, zavedenim je bilo rečeno, da je prepoznavanje kontradikcija u svojim guruima "pakleno" i uzrok za neposredan pad. Nedužni sljedbenici su na taj način ohrabreni, da zakriju oči za svoj takozvani duhovni napredak. Takva indoktrinacija nije dobro prihvaćena sa strane Šrila Bhaktisiddhanta Sarasvati Gosvami Maharaja Prabhupade:

"To su ti posvetni očekivaći, koji postanu patroni štetne-zle rase lažnih učitelja religije, Putane, kojih funkcija je zagušiti teističko sklonost u samom trenutku suma pojavljenja." Organizirana religija

Šrila Bhaktivinode Thakura nas isto tako upozorava u vezi takvog vodstva:

"Međutim, oni koji propagiraju bhagavad-bhakti kao najvišu dharmu -- ali se ponašaju protiv principa suddha-bhakti -- mogu biti posebno štetni za nas. U ime bhakti uče nas suprotno od stvarnih principa bhakti. To nas u konačnoj fazi vodi prema putu, koji je dijametralno suprotan bhagavad-bhakti. U tu svrhu prijašnji su ačarje sa velikim nastojanjem definirali svarupu, odnosno pravu prirodu bhakti, i uvijek iznova nas upozoravaju, da se držimo podalje od zagađenih i mješovitih koncepcija." Bhakti Viveka Tattva

Na kraju je ovdje izjava Šrila Prabhupade:

Pustha-Krishna: Neki među njima će reći stvari koje kaže Krišna, ali uzimat će i od drugdje. Kakav je položaj takvih osoba?
Šrila Prabhupada: TAJ JE NAJOPASNIJI. Taj je najopasniji. On je oportunista. Potraži mušteriju, nešto ovdje ... Glede na mušteriju nešto da, tako da će mušterija biti zadovoljna. To nije guru. – Odgovori na pitanja iz Bhavan's Journala -- 28. jun, 1976, Vrindavan

Problem sa služenjem takozvanog gurua je, da u imenu služenja Krišne kroz gurua neko u stvarnosti služi licemjerovu ahankaru, odnosno lažni ego. Krišna i pravo učeničko naslijeđe zbog toga nisu zadovoljni sa takvim trudom, jer je skrenut, usmjeren u ahankaru. To stvara vrlo lošu psihološku situaciju za privrženika.

Transcendentalni dobici, koje takva osoba može dostići su, u najboljem primjeru, vrlo smanjeni. "Bezuzročno znanje i odvojenost" i "viši okus" prisne bhakti joge nisu dohvatljivi takvom bhakti, bez obzira što si on može subjektivno domišljati. Nalazi se u psihološkom cul-de-sac, i može ići samo na gore.

"... jer u instituciji glupog gurua neko vječito ostane u materijalnoj egzistenciji i trpi njene bjede." - Šrimad Bhagavatam 8.24.51, Komentar

Zbog zloupotrijebe Vaišnavskih učenja učenik je konstantno hrabren, da napreduje kroz službu svom takozvanom duhovnom učitelju. Ali taj učenik zna, da unatoč svim svojim naporima nije napravio nikakvog opipljivog napretka. Zbog toga osjeća, da se nije dovoljno trudio zadovoljiti svog "gurua"; da nije dovoljno predan. Takozvani guru hrabri taj sindrom svojih chela. Na taj način, prisila, i ne transcendencija, vodi živote tih učenika.

Stvar postane još zapletenija, jer ima chela, neizbježno, sumnje u vezi ponašanja svog vođe. I chelina odvojenost od učeničkog naslijeđa nikako ne pomaže kod ublaženju njegovih materijalnih želja. Strah od degradacije, da ponovno postane vikarmi, kombinira se sa već postojećim strahom, da ne zadovoljava svog objekta čašćenja, "gurua".

Na taj način je sljedbenikova svjesnost potpuno prožeta sa mentalitetom prisile. U imenu konstantnog dovocijskog služenja plašljivo žuri tamo i amo, da bi napravio to ili ono. Ta nesretna osoba napusti materijalnu sreću, ali zbog pomanjkanja rasuđivanja glede izbire duhovnog učitelja, isto tako ne dobiva nikakvu duhovnu sreću.

Šrimad Bhagavatam uspoređuje takvog učenika s nekom ko skoči u plitku reku (nepravi duhovni učitelj), da bi izbjegnuo temperaturu vrućeg dana (patnja u materijalnom životu). Još uvijek nije dobio olakšanja od vrućine, i sada, kad je udario u dno rijeke, bol je još gora.

"Prevaranti su uvek tu da bi stvorili sopstveni put duhovne spoznaje. Da bi dobila neku materijalnu dobrobit, uslovljena duša prilazi tim pseudo sannyasljima i ma radi jeftinih blagoslova, ali ne dobija od njih nikakvu dobrobit, niti duhovnu niti materijalnu. ... Ne možemo postati sretni prihvatanjem lažnog gurua. Guru se treba prihvatiti kao sto je savetovano u Šrimad-Bhagavatamu (11.3.21). Tasmad gurum prapadyeta jijnasuh sreya uttamam: osoba treba prici verodostojnom guruu da bi se raspitala o najvećoj dobrobiti života.... Ako osoba može dobiti prašinu lotosovih stopala takvog gurua njen život postaje uspešan. U protivnom, biva prevarena i u ovom i u sledečem životu." - Šrimad Bhagavatam 5.14.13, Komentar

U Šrimad-Bhagavatamu se jasno objašnjava razlika između prave religije i prevarne religije. Prema ovom izvornom, pravom komentaru na Vedanta-sutru, postoje brojne prevarne veroispovesti koje se prihvataju kao religija, ali koje zanemaruju pravu sustinu religije. Prava religija je prirodna osobina živog bića, dok je prevarna religija oblik neznanja koji veštački prekriva čistu svesnost živog bića u odredenim nepovoljnim uslovima. Kada veštačka religija prevladava na umnom nivou, prava religija je uspavana." - Chaitanya Charitamrita, Adi 1.91, Komentar

V sredini sedamdesetih neko je mogao misliti, da se opisi kao što je taj gore, neće nikada odnositi na pokret Šrila Prabhupade. Na nesreću, u povijesti pokreta, po njegovom odlasku iz manifestirane prisutnosti toga ne fali.

Samo nekoliko godina po njegovom odlasku, u sredini osamdesetih, bila je napravljena psihološka studija u vezi sa bhaktama Hare Krišna pokreta. Dr. Arnie Weis je izvijestio, "Moja studija je donijela nekoliko zanimljivih rezultata. Najznačajniji su ti u vezi sa Comrejevom ljestvicom; oboji, ženski i muški bhakte su pokazivali posebne osobine ličnosti. Prosječno su daleko iznad normale glede prisilnog djelovanja. Ne poznajem nijednu drugu grupu ... , koja je bila uključena u studiju, da bi imala tako izrazitu mjeru prisilnog djelovanja."

Institucije materijalnog svijeta nisu vodene na osnovi šastra, ili uputa čistih bhakta. Vodene so sa strane najsnažnije osobe u njihovom upravnom tijelu. Ovdje je dobro poznat Emersonov citat u vezi toga:

"Institucija je produžena sjena jednog čovjeka ..."
Ralph Waldo Emerson, Samopouzdanje

U slučaju takozvanih duhovnih institucija, takvi ljudi normalno nemaju poteškoća sa upotrjebom spisa, da bi opravdali što najbolje služi njihovim namjerama.

Samo mjesec dana po odlasku Šrila Prabhupade iz manifestirane prisutnosti 1977 godine, najsnažniji se član bande bez autorizacije ustoličio u hramu na ruralnom imanju i počeo inicirati učenike, kao da je bio uttama adhikari i Šrila Prabhupadin nasljednik. Radije nego da obave svoju dužnost, koju im je naložio Šrila Prabhupada, da zaustave ili discipliniraju takve drske akcije, druge su osobe upravnog tijela toj osobi dozvolile nastaviti. Očito je bila prijetnja gubitka tog čovjeka, i kakvih hiljadu privrženika kojim je zapovijedao, značajnija od promišljenog pokušaja razumjeti i uporabiti upute Šrila Prabhupade, koje je dao u vezi sa svojim naslijeđem. Na taj način je bila u Mayapuru, samo nekoliko mjeseci kasnije, formalno rođena kolosalna prijevara zonskih ačarija.

Na nesreću, kada ačarja napusti svet, lopovi i abhakte koriste tu priliku i odmah počinju uvoditi neovlaštene principe ... Ačarja, ovlašteni predstavnik Svevišnjeg Gospodina, uspostavlja te principe, ali kada NAPUSTI OVAJ SVET, PONOVO NASTAJE NERED.
- Šrimad Bhagavatam 4.28.48, komentar (naglasak dodat)

Iznenađen sam, da niko od GBC članova nije zapazio greške u proceduri. Bilo je zapaženo tek kad je stvar došla do mene. Što će se dogoditi, kad mene više neće biti ovdje, DA LI ĆE SVE POSTATI ISKRIVLJENO OD GBC?
- Pismo: Hansadutta, 4/11/72 (naglasak dodat)

Na taj način je kompletno transcendentalna priroda Šrila Prabhupadinog pokreta bila iskrivljena. Zonski ačarje nisu slijedili, a i svi oni koji su prihvatili njihove direktive nisu slijedili. Kojigod bhakta može iznijeti snažan argument, da su zonski ačarje uništili Šrila Prabhupadin pokret, i da su oni koji su djelovali po njihovim uputama nudili svoju službu nečemu vrlo daleko od Krišne. S tim neautoriziranim činom, kad su se ustoličili za uttama adhikari "gurue", pokret se odvojio od učeničkog nasljeđa. Zasigurno više nisu slijedili upute tog nasljedstva. To je vodilo do neuroza predstavljenih u studiji Dr. Arnie Weissa.

Međutim, neko ne bi smeo imitirati ponašanja naprednog bhakte ili maha-bhagavate, bez da je samo-realiziran, JER ĆE SA TAKVIM IMITIRANJEM NA KRAJU POSTATI DEGRADIRAN ... Bhakta bi trebao poznati svoj položaj i ne bi smeo pokušati posnimati bhaktu na višem nivou.
- Nectar of Instruction 5, komentar

I bez slušanja i slijeđenja uputa, postane predstava devocijskog služenja bezvrijedna i zbog toga vrsta uznemirenja na putu devocijske službe. Stoga, bez da je devocijsko služenje utemeljeno na principima sruti, smriti, purana ili pancaratra autoriteta, bi trebali PREDSTAVU DEVOCIJSKOG SLUŽENJA odmah odbaciti. Neautoriziran bhakta ne bi smeo nikada biti priznat kao čisti bhakta. – Šrimad Bhagavatam 1.2.12, komentar

Na površini su zloupotrijebe zonskih ačarja bile ozdravljene oko 1987 godine . Ali da li je to tako? Puno između zonskih ačarja još su uvijek snažne osobe unutar institucije. Nikada nisu prestali sa time, što je u instituciji smatrano kao guru. Učenici, koje su pridobili za vrijeme izlike, još su uvijek smatrani za prisno inicirane. Ako razmislimo o standardu učeničkog naslijeđa, međutim, nijedan između zonskih ačarja nije bio kakavgod guru u to vrijeme.

"Vjerodostojan duhovni učitelj pripada vječnom učeničkom naslijeđu i nimalo ne odstupa od uputstava Bhagavad-gite koja su prije mnogo milijuna godina bila prenijeta bogu Sunca. Ta učenja su učeničkim naslijeđem koje potječe od boga Sunca, bila prenijeta u zemaljsko kraljevstvo. Zato trebamo slijediti put Bhagavad-gite kao što je opisan u samoj Giti i čuvati se sebičnih ljudi koji teže za osobnim veličanjem i koji odvraćaju druge od pravog puta." - Bhagavad-gita 4.42, Komentar

Reporter: Ali loši gurui...
Šrila Prabhupada: I što je "loš" guru?
Reporter: Loš guru želi samo novac ili slavu.
Šrila Prabhupada: AKO JE LOŠ, KAKO MOŽE POSTATI GURU? [smijeh]. Kako može željezo postati zlato? Guru ne može biti loš, jer ako je neko loš, ne može biti guru. – Nauk o Samospoznaji, Poglavlje 2, Izbrati duhovnog učitelja – "Sveci i varalice" (naglasak dodat)

Početna drskost, koja je kreirala zonski-ačarja uvarak, se je na taj način nastavljala, jedino u malo manjoj mjeri. Kao dokaz, jedan između zonskih ačarja čak je napisao knjigu sa naslovom "Guru Reform Notebook." Glede na gore spomenute citate Šrila Prabhupade, taj koncept nema mjesta u našoj parampari. Samo tupoglava osoba će prihvatiti, da je neko bio lažan mahabhagavat guru, priznao svoju prijevaru, i onda nastavio biti guru.

Što je nekada bilo transcendentalan pokret Šrila Prabhupade, koji nije nikoga zavodio, postalo je Hindu papeštvo, organizirana religija u punom smislu riječi. Ideja uzdizanja svake pojedine duše do potpune samo-realizacije, duhovnog znanja i oslobođenja, postala je, u najboljem primjeru, eufemizam. Phalena parichate: sudi po rezultatima.

Individualnim sljedbenicima još je uvijek naručeno da striktno slijede naredbe šastra i prijašnje ačarje u svijetlu učeničkog naslijeđa. Međutim, mentalitet koji je bio potican, je više kao "dobri Nijemci" iz drugog svjetskog rata, kao mentalitet prisnih bhakti jogija. Kad neko počne upotrebljavati pravo razlikovanje -- da bi razumio ako njegovi voditelji stvarno slijede -- optužen je da je podlegao "politici" i rečeno je da je pao. U imenu izbjegavanja traženja grešaka, inteligencija stvarno kvalificiranog brahmane je smatrana za vrstu otrova.

Sljedbenici mogu biti "dobri bhakte" samo ako nastave sa zatvaranjem očiju pred licemjerstvom vodstva. Isto se može reći i za poboljšane "gurue" -- neko ko prihvata, da su kakvegod uvrede i prijevare bivših zonskih ačarja bile popravljene jednostavno sa njihovom dovoljnom "poniznošću", da su prihvatili niži položaj.

Prijašnje zloupotrebe u stvarnosti nisu bile izbrisane; suptilno su još uvijek prisutne i ovjekovječene. Većinom su bile eliminirane samo na grubom odnosno fizičkom nivou. Pseudo-guru, koji se pretvara za mahabhagavata, ne može nastaviti biti guru i zadržati sve svoje učenike kao navodno još uvijek inicirane jednostavno sa privoljenjem u niži profil. Guru je amblem poštenosti, i takva nepoštenost je potpuno neprihvatljiva. Kojagod institucija koja odobri takav aranžman, nastavlja biti predstavnik neznanja i nije reformirana u pravom smislu riječi. Nijedan guru neće bilo kada ignorirati takva odstupanja, podupirati ih, ili sudjelovati u bilo kakvom takvom aranžmanu odnosno konfederaciji.

Ako ponovo ukažemo na Emersonov citat, još je uvijek prisutno ogromno sjenke. Ignoriranje je isto tako ključna riječ za opisivanje situacije ovdje. Prisan guru, na drugoj strani, neće si nikada dozvoliti postati upleten u reakcije u vezi odobrenja sebičnog varalice za duhovnog učitelja. Oni koji su vođeni od varalice, ili oni koji su još uvijek vezani na njegovu baštinu, završavaju kao prije spomenuti bhakte. Nijedan stvarno vjerodostojan bhakta neće dati ni ćutljivu potporu nedužnim ljudima, da pristupe takvom "guruu."

Na kratko, trebao bi znati, da nije oslobođena osoba i zbog toga ne može nikoga inicirati u svjesnost Krišne. Potreban je poseban duhovni blagoslov od viših autoriteta. – Pismo: Janardana, 4/26/68

Institucija je sposobna priskrbiti duhovno utočište ako njeni voditelji striktno slijede upute čistog bhakte, ačarje osnivača. Kad voditelji počnu ignorirati odnosno ne obazirati se na upute ačarje, dolazi do skretanja i učeničko nasljeđe se prekida. Popravni mehanizam je, kad voditelji stvarno poprave devijacije. Reći da je tu neki automatski samo popravni mehanizam, bez stvarne eliminacije tih devijacija, to znači institucionalizaciju tih devijacija. To znači zahtjev, da svi sljedbenici postanu slijepi i služe licemjerstvo voditelja. To je neznanje.

PRIJEVOD
Neki od učenika su strogo prihvatili naredbe ačarje, a neki su odstupili od njih, nezavisno izmišljajući sopstvena mišljenja pod opsenom daivi-maye.
KOMENTAR
U ovom stihu je opisan početak rascepa. Kada se učenici ne pridržavaju principa prihvatanja naredbe duhovnog učitelja, odmah nastaju dva mišljenja. SVAKO MIŠLJENJE KOJE SE RAZLIKUJE OD MIŠLJENJA DUHOVNOG UČITELJA JE BESKORISNO. Nije moguće infiltrirati materijalno izmišljene ideje u duhovni napredak. To je devijacija. Nema mesta prilagođavanju duhovnog napretka materijalnim idejama. – Čaitanja Čaritamrita, Adi 12.9

Kad je Šrila Prabhupada bio fizički prisutan i aktivno je usmjeravao svoje sljedbenike, postojala je samo jedna filozofija. Oni koji su dodavali ili oduzimali od njegove verzije, bili su snažno prekoreni i kažnjeni. Sada ima barem šest tabora koji se takmiče među sobom i između kojih svako tvrdi da predstavlja prave želje Njegove Božanske Milosti. Što svi u stvarnosti imaju zajedničko je da vjeruju, da so baš oni ti koji bi trebali kontrolirati pokret; svako među njima gura sumnjiv proces iniciacije kao navodni dokaz legitimnosti za to. Pravi proces, međutim, postoji nezavisno od bilo kakvih struja, priznatih u tom materijalnom svijetu, odnosno njihovih utilitarnih metoda iniciacije. Institucija ima transcendentalno vrijednost samo ako služi prisnom procesu. Iskreni bhakte će odbaciti takve neautorizirane pokušaje za dostizanje institucijske kontrole.

Ideja organizirane crkve, u razumljivom obliku, zaista ukazuje blizinu živog duhovnog pokreta. Velike crkvene-duhovne ustanove su brane i nasipi namijenjeni zadržati tok, kojeg nije moguće zadržati sa nijednim takvim pronalaskom. U stvarnosti ukazuju na želju sa strane ljudskih masa - iskorištavati pokret za svoje vlastite namjere. Jasno ukazuju i na kraj apsolutnog i nekonvencionalnog vodstva vjerodostojnog duhovnog učitelja.
Organizirana Religija Njegova Božanska Milost Šri Šrimad Bhaktisiddhanta Sarasvati Gosvami Maharaja Prabhupada

"Pokret svjesnosti Krišne ... nije za stvaranje birokracije. Kad jednom dođe do birokracije, onda je cijela stvar iskrivljena." - Pismo Karandhara, 12/22/72

"Prezentacija tog znanja na sistematičan i znanstven način će donijeti univerzalan i uzvišen mir. Ali ... neautorizirani kultovi su srasli kao gljive nakon kiše i šire svoja nelegitimna stada sa naivnim učenicima. Što ljudi ne razumiju je kako vođe tih kultova ... mogu odjednom sebe uzdignuti na položaj duhovnih učitelja. Stvar, koju treba širiti među ljudima, nije neka jeftina sentimentalna izmišljotina, namijenjena da ih prevari. - Renunciation Through Wisdom, stran 117 (A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada, Bhaktivedanta Book Trust, 1992)

Gasnesha: Šrila Prabhupada, ako je znanje bilo izručeno dole od svetih kraljeva, evam-parampara-praptam, kako to da je znanje bilo izgubljeno?
Šrila Prabhupada: Kad nije bilo izručeno dole ... jednostavno razumljeno sa spekulacijom. Ali ako nije predano dole takvo kao što jeste ... Mora da su nešto promijenili. Nisu ga predali dole. Na primjer ja ga predam dole tebi, ako ti to ne napraviš, onda je izgubljeno. Sada pokret svjesnosti Krišne djeluje u mojoj prisutnosti. SADA, PO MOM ODLASKU, AKO TI TO NE NAPRAVIŠ, ONDA JE IZGUBLJENO. Ako ćeš nastaviti kao što to činiš sada, onda će ići naprijed. ALI AKO PRESTANEŠ ...
- Sobni razgovor s Carol Cameron – 9. maj, 1975, Perth (naglasak dodat)

Autorska prava za sve citate iz knjiga Autorska prava za sve citate iz knjiga Njegove Božanske Milosti A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupade ima Bhaktivedanta Book Trust