SVJESNOST KRIŠNE

VAISHNAVA FOUNDATION

Slijedeći stopama najutjecajnijeg širioca svjesnosti Krišne u zapadnom svijetu

NJEGOVE BOŽANSKE MILOSTI A.C. BHAKTIVEDANTA SWAMI PRABHUPADE

POZITIVNA ALTERNATIVA

"Ljudski razum ne može razumjeti, kako može sa služenjem osobe bhagavat ili knjige bhagavat, neko postepeno napredovati na putu devocije. Ali stvarno, to su činjenice …"

Šrimad-Bhagavatam, 1.2.18, komentar

"… čitaj i duboko studiraj moje knjige, i na taj način budi entuzijastičan glede povratka nazad k Bogu u tom životu."

Pismo (75/5/50 –22. maj, 1975)

U odsustvu manifestiranog dikša gurua, je bhagavad vidhi inicijacija preko knjige bhagavat prisna alternativa, da poveže iskrenu i ozbiljno osobu sa učeničkim nasljeđem Šrila Prabhupade. Još posebno je to pozitivna alternativa, ako je usporedimo sa pogrešnim vezama k sampradaji, kao što je "iniciacija" via imitacija mahabhagavat, imitacija madhyam, i rittvik uvarak.

Predanost knjizi bhagavat nikada ne isključuje mogućnost za pojavljenje bilo prisnog uttame, ili madhyama, da zapuni položaj dikša gurua. Takav napredan bhakta može preuzeti odobrene aktivnosti iniciacije. Kojigod bhakti-jogi koji je prihvatio knjiga bhagavat link ka Gaudiya sampradaji, može još uvijek prihvatiti pancaratrika-vidhi inicijaciju od prisnog gurua, ako (odnosno kad) se pojavi.

Šrila Prabhupada je ŠIKŠA GURU za svakog privrženika pokreta svjesnosti Krišne u njegovoj liniji, ali je dikša guru samo za učenike, koje je direktno inicirao za vrijeme svoje manifestirane pojave. Link ka sampradaji ne može isključivati misterije učeničkog naslijeđa. Te misterije su sposobne živjeti bez obzira da li su shvaćene, ne shvaćene, potpuno zanemarene, ili ako uvjetovane duše propovijedaju protiv njih. Nikada ne može postojati institucionalizirana iniciacija od nemanifestiranog duhovnog učitelja. Rijetki primjeri (o vrlo naprednim dušama, koje su prihvatile inicijaciju od nemanifestiranog duhovnog učitelja) su naglašeni sa strane nekih rittvik voditelja. Ti primjeri su često zloupotrebljeni i svaki novi bhakta, koji postane privržen takvoj rittvik logici, je zaveden s tom greškom.

Pancaratriki-vidhi iniciacija nije obavezna bilo za link sa sampradajom, ni za konačnu devocijsku realizaciju. Preporučena je, ali samo ako je prisno dobivena. Najbolji put za prihvaćanje pancaratriki-vidhi je od mahabhagavata na najvišem nivou svjesnosti Krišne.

Međutim, osoba koja STVARNO dostigne madhyam adhikari nivo, je kvalificirana dati pancaratriki-vidhi inicijaciju i povezati učenika k sampradaji. Poštar i vjesnik analogije, koje je Prabhupada puno puta upotrijebio, se odnose na iniciacije dane od madhyam adhikarija.

Knjiga bhagavat je literarna inkarnacija Boga i služenje knjige bhagavat, sa strane bilo koje osobe, daje toj osobi (ako je prihvatila pancaratriki vidhi inicijaciju ili ne) priliku, da dostigne svaki nivo devocijskog napretka u našem učeničkom naslijeđu -- uključujući konačnu devocijsko realizaciju.

"Zaista, tkogod pokuša razumjeti te knjige, će postepeno postati veliki realiziran bhakta Gospodina Krišne. Originalna potencija šastra se nalazi u tim knjigama, ja ništa nisam dodao ili izmislio po svoje."

Pismo (75/3/32 –19. mart, 1975)

Čak i za vrijeme prve inicijacije prisan guru daje svom učeniku oboje, pancaratriki-vidhi i bhagavat-marga (bhagavat-vidhi). To, naravno, učenika formalno postavi na bhajana-krija nivo; glede na duhovno-znanstvene stepenice, date nam od Gosvamija (adau sraddha, sadhu-sanga, bhajana-kriya, itd.).

Pogledajmo taj stupanj, kao i sanskrtski izraz bhajana-krija. Prvo, proučimo bhajan na stupnju harer-nama inicijacije od vjerodostojnog gurua. Bhajan se odnosi na pancaratriki: bhajan i pristup do Božanstava, koji je u potpunosti omogućen samo nakon brahmanske inicijacije.

Idealno je, ako duhovni učitelj da brahmansku inicijaciju učeniku, koji je na nivou nistha (više od bhajana-kriya), ali ne živimo u idealnom dobu. U tom dobu Kali, guru obično daje brahmansku inicijaciju svojim učenicima kad su još uvijek na bhajana-kriya stupnju (prije anartha-nivritti), kao pobudu za doseg anartha-nivritti -- i još dalje za DOSEG brahma-realizacije.

Druga polovina sanskrtskog izraza je kriya. Odnosi se na bhagavat-margu (bhagavat-vidhi). Ta bhagavat-vidhi se ne razlikuje od SLUŽBE KNJIZI BHAGAVAT I BHAKTI BHAGAVATU. Ta prilika za službu je aktivirana sa VJERODOSTOJNOM inicijacijom. Osoba prakticira bhagavat-vidhi, prije nego što ga primi u inicijaciji od fizički manifestiranog duhovnog učitelja. Tada acarya uzima učenikovu karmu (ili veliko većino te).

Naravno, kadgod je bhakta iskren i ozbiljan, je iniciacijski obred sam po sebi formalnost. Još prije obreda formalne iniciacije je vrlo predan bhakta dobio dostup na nivo bhajana-kriye -- obred iniciacije jednostavno potvrđuje njegovu ili njenu prihvaćanje na manifestiranoj razini.

"Duhovni učitelj može sa svojim riječima prodrti v srce trpeće osobe i ubrizgati transcendentalno znanje, koje jedino može pogasiti vatru materijalne egzistencije."

Šrimad-Bhagavatam, 1.7.22, komentar

Bhakta bhagavat, vjerodostojan guru, autorizira određenu službu za svog iniciranog učenika i to je kriya. Kad je fizički manifestiran, učenikova služba njegovom vapu (manifestiranom tijelu) isto je tako dio te kriye. Dijeljenje knjiga, prodaja mirisnih štapića, vodstvo, propovijedanje, pisanje, itd., je sve kriya, AKTIVNOSTI bhagavat vidhi. Sve su u potpunosti kanalizirane ka Gospodinu Krišni, kroz verigu čistih bhakta (sampradaju), PREKO PROZIRNOG MEDIJA, VJERODOSTOJNOGA DUHOVNOG UČITELJA. Knjiga bhagavat -- služenje te preko inteligentnog studija -- je najvažniji dio te kriye.

"Napisao sam puno knjiga, koje su pune različitih aspekata te duboke filozofije svjesnosti Krišne. Molim da ih pažljivo studirate, i naći čete zakladnicu znanstvenih informacija."

Pismo (75/1/57-16 jan., 1975)

Prilika za dobrobit, koju nam nudi taj dio kriye, ostaje potpuno otvorena bez obzira da li je guru manifestiran, ili je ušao u nitya-lila-pravistho. Ostaje na raspolaganju i kad je devocijski proces postao iskrivljen, okaljan, ili prekinut i izgubljen po odlasku prisnog gurua.

"Na pravilan način vidiš značajnost mojih knjiga. Knjige će uvijek ostati … Započeo sam pokret sa svojim knjigama … i ako više neće biti hramova, knjige će ostati."

Pismo (73/1/9-8. nov., 1973)

DA LI JE PROCES SADA ZATVOREN?

Svi znamo, da je posljednji  sampradaja-acarya bio i ostaje Njegova Božanska Milost A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada. On nije više fizički manifestiran. Dogodila se promjena.

Ne može više biti glavni rasuđivač u raspravama. Ne može mu se više pisati za savjete i upute. Ne može više sjediti na vyasasani i imati predavanja o tekućim događajima. Ne može više javno pokarati učenika, kad taj zavodi druge bhakte i iskrivljuje cijelu stvar.

Prabhupada ima moć, naravno, da ponovo manifestira svoje fizičko tijelo. Ali bi to skoro sigurno rezultiralo u vrlo teškim reakcijama. Sa obzirom na to, te se vrste čuda ne bi smjelo očekivati od njega.

Da li je sada, u vremenu kad nema manifestiranog gurua, cijeli proces potpuno prekinut? Neki bi rekli da je. Drugi kažu, da neko ne može prevazići stupnja sraddhe i sadhu-sange (preko zapisa i magnetofonske trake), ako nema manifestiranog realiziranog bhakte da inicira.

Taj zaključak je samo djelomično istinit. Što se tiče pancaratriki-vidhi iniciacije, ne možemo zaobići tog zaključka. Za pancaratriki mora bhakta prihvatiti inicijaciju od manifestiranog gurua. Nanovo inicirana osoba tako postane priznata sa strane gurua na manifestiranoj razini i može koristiti proizvodna sredstva u društvu guruovih učenika. On ili ona može upotrebljavati ugodnosti duhovne institucije, kad je ta povezana sa osnivačem.

Ponekad duhovni učitelji ne kreiraju institucionalnih ugodnosti, ali Prabhupada je odlučio, da će kreirati takve transcendentalne udobnosti. Organizirano društvo bhakta će dozvoliti novo iniciranim (prisno iniciranim) bhaktama, da se uključe u hramske aktivnosti jer trebaju znati, da su bili prihvaćeni i obrnuto.

Služenje Božanstava (na javnom hramskom nivou) će se odvijati pod vodstvom guruove skupnosti bhakta. Napredak preko institucijskih proizvodnih sredstava -- još posebno što se tiče služenja Božanstava -- zahtjeva, da bhakta prihvati pancaratriki-vidhi inicijaciju od manifestiranog gurua, prisnog duhovnog UČITELJA. Iako je Prabhupada vrlo cijenio službu određenog privrženika, ako ta osoba nije prihvatila dikšu, nije mu bilo dozvoljeno izvoditi službu Božanstvima na oltaru.

Početnici i sahajiye NISU KVALIFICIRANI ZA UČITELJE BILO ČEGA DUHOVNOG ILI DEVOCIJSKOG i "inicijacija" prihvaćena od njih nije autorizirana -- i nikada ohrabrena -- u našem učeničkom naslijeđu. Kad je pancaratriki-vidhi stupanj iskrivljeno aktiviran, osjetit će se utjecaj nekih stvarno prljavih otklona u cijelom pokretu. Išli smo kroz to više od dva desetljeća. Takozvani inicirani učenici nose nekoliko reakcija, jer su se prenaglili. Očito, i takozvani guru će prihvatiti dio tih reakcija.

KOMPETENTAN LIJEK

Bhagavatam sam jasno navodi, da je bhagavat-vidhi dio procesa još uvijek na raspolaganju svakome, i za vrijeme devocijske perverzije na internacionalnom nivou. U vezi toga navodimo obadvoje, stih i nešto komentara. Još prije toga trebamo znati, da je bila KLJUČNA RIJEČ prijevoda iz ORIGINALNOG Bhagavatama (kojeg je Šrila Prabhupada najprije donio u Ameriku i dijelio ga već u Indiji) promijenjena.

Iako ćemo upotrijebiti sadašnji prijevod, u vezi sa tim ključnim veznikom ćemo upotrijebiti ORIGINALNU RIJEČ. Ovdje sigurno nema nikakve kontradikcije, jer komentar potvrđuje, da je originalni veznik PRAVILNA riječ:

nasta-prayesv-abhadresu nityam bhagavata-sevaya
bhagavaty-uttama-sloke bhaktir bhavati naisthiki

"Sa rednom nazočnošću na Bhagavatam predavanjima

ILI

sa služenjem čistog bhakte, je sve što uznemirava u srcu skoro potpuno uništeno, i služba sa ljubavlju Božanskoj Osobnosti, koja je slavljena sa transcendentalnim pjesmama, utemeljena kao neopoziva stvarnost."

Šrimad Bhagavatam, 1.2.18

Očito, sanskrt ne ograničuje bhagavat-sevayu (što se knjige bhagavat tiče)na Bhagavatam "predavanja". BILO KAKAV STUDIJ BHAGAVATAMA JE KNJIGA BHAGAVAT, to jest, BHAGAVAD-VIDHI.

Uspostavljenje služenja Boga sa ljubavlju (u vezi sa tim tekstom), je brahma-bhuta nivo. To ukazuje riječ naisthiki (nivo nisthe).

U kontekstu sa prijašnjim i kasnijim stihovima, gore spomenuta Bhagavatam šloka jasno ukazuje na brahma-bhuta nivo. To nistha stanje znači postati ČVRST u devocijskoj filozofiji i to je stanje madhyam-adhikarija. Je onostran anarthe, je onostran početničkog položaja i iznad je i onostran bhajana-kriya nivoa.

I MOŽE se dostići sa služenjem knjige bhagavat, i kad nema prisnog Vaišnava gurua u manifestiranom obliku, da bi je pojasnio. Još uvijek imamo Prabhupadine komentare, iako nas je fizički napustio:

"Neka se pokret razvija dalje i dalje … I, iako ja otiđem, gdje je problem? … Dao sam ideje i upute u mojih knjigama. Ljudi ih cijene. Mislim da sam s moje strane napravio sve. Ili ne?"

Sobni razgovor, 29. april, 1977

Komentar na Bhagavatam kaže: "Ovdje je lijek … " Knjiga bhagavat JE lijek za tako puno duhovnih bolesti koje sada uznemiravaju Hare Krišna pokret.

"Oba bhagavata su kompetentni lijekovi, i oba, ILI JEDAN MEĐU NJIMA, može biti dovoljno dobar, da ukloni prepreke."

Komentar ka tome dobro poznatom Bhagavatam stihu (recitiran svako jutro pred Bhagavatam predavanjem u hramovima) nije ni najmanje dvosmislen. Knjiga bhagavat može SAMA dovesti kojugod osobu na nivo anartha-nivritti, eliminacije svih prepreka (anartha). I lijek je "dovoljno dobar", da to napravi. Je "kompetentan lijek". SAMA (odnosno JEDAN među njima) je kompetentan lijek i može bilo kojoj iskrenoj i ozbiljnoj osobi dati taj rezultat, bilo kada i bilo gdje.

"Ljudski razum ne može razumjeti, kako može sa služenjem osobe bhagavat, ILI KNJIGE BHAGAVAT, neko postepeno napredovati na putu devocije. Ali, stvarno, to su činjenice …"

Šrimad-Bhagavatam, 1.2.18, komentar

Zaista. Ljudsku razum može biti i prepreka, ako ne uspije razumjeti. Komentar se nastavlja: " … s takvim iskrenim druženjem sa bhagavatima, neko će lako dostići transcendentalno znanje sa rezultatom, da će postati čvrst u devocijskoj službi Bogu (nistha)."

"Budi uvjeren i čitaj moje knjige vrlo pažljivo … Trebaš čitati svaki dan, bez izuzetka, i postani ČVRST u našoj filozofiji."

Pismo (75/7/60-25. jul, 1975) naglasak dodat

Tog rezultata nećeš dobiti s "predanošću" takozvanim lotosovim stopalima tobožnjeg mahabhagavata, koji ima drskosti da imitira Šrila Prabhupadu. Tog rezultata nećeš dobiti sa sudjelovanjem s početničkom propagandom iskrivljene institucije, koja priznaje takozvane madhyame kao prisne dikša gurue.

ON JE TVOJ ŠIKŠA GURU

Tog rezultata isto tako nećeš dobiti sa pogrešnom tvrdnjom, da je Prabhupada postao tvoj dikša guru -- kad u stvarnosti svi njegovi blagoslovi mogu teći samo, ako i kada spoznaš, da je ON TVOJ ŠIKŠA GURU.

Sa padom u neautoriziran rittvik uvarak zatvaraš tok njegove milosti. Ako postoje kakvi iskreni i ozbiljni rittvici (odnosno takozvani rittvici ili njihovi takozvani inicirani učenici), ti bi bhakte trebali vidjeti mudrost knjige bhagavat. Trebali bi je prihvatiti takvu kakva je. Trebali bi napustiti svu tu "dikša" glupost.

Onda bi vidjeli, da to u potpunosti i kompletno ispunjava sve ISKRENE devocijske želje v njihovim srcima. Sa zahvalnošću bi propovijedali knjigu bhagavat, jer je to jasno autorizirano -- dok je rittvik uvarak izmišljen. Rittvik pridobiva puno privrženika jer, bez autoriteta, novim ljudima ispunjava neopravdan i nezaslužan zahtjev po pancaratriki-vidhi.

Pancaratriki-vidhi možeš prihvatiti samo ako je duhovni učitelj manifestiran. To je uvijek preferirana alternativa, najbolja pozitivna alternativa. Knjiga bhagavat je isto tako pozitivna alternativa, ali nema više potrebe po njoj kad je prisan duhovni učitelj fizički manifestiran. Gospodin želi, da neinicirana osoba traži i nađe prisnog duhovnog učitelja u fizičkom obliku. To je Njegov univerzalan aranžman za uvjetovane duše.

"Zbog toga Boga nazivamo caitya-guru, duhovni učitelj unutar srca. I fizički duhovni učitelj je milost Boga. Ako Bog vidi da si iskren, dat će ti duhovnog učitelja, koji te može zaštititi. Pomoći će ti iznutra i izvana -- izvana u fizičkom obliku duhovnog učitelja i iznutra kao duhovni učitelj unutar srca."

Sobni razgovor, 23. maj, 1974

Sa obzirom na to, ako postoji želja za pancaratriki-vidhi, mora prilika za to biti data od vjerodostojnog gurua koji je fizički prisutan. I, jednako značajno, guru -- pred svojim odlaskom -- priznaje bhaktu početnika preko STANDARDNOG procesa inicijacije.

Na taj način, ako osoba nije dovoljno iskrena i ozbiljna da traži i nađe manifestiranog duhovnog učitelja -- ili ako Gospodin Krišna ne da tu priliku, iz razloga kojeg ne može u potpunosti razumjeti nijedna uvjetovana duša -- još uvijek postoji pozitivna alternativa: knjiga bhagavat. Prabhupada nam je to dao kao ni jedan drugi guru u povijesti svijeta.

" … Šrimad Bhagavatam … će biti naš trajan doprinos svijetu."

Pismo (76/05/45-19. maj, 1976)

Prabhupadine knjige imaju potenciju, da stvaraju bhakte. Ne razlikuju se od Apsolutne Istine. Čitanje i studiranje tih knjiga daje bhakti direktno, osobno asocijaciju sa Njegovom Božanskom Milošću.

Rittvik, na drugoj strani, nije autentična alternativa; SJENKA je pozitivne alternative. Rittvik je i otklon od standardnog procesa bhakti sampradaje, unatoč sadašnjoj popularnosti unutar spomenute sredine.

Naravno, tako je i s prethodnicima koji su ga začeli, naime, udruženim ISKCON-ovim lažnim mahabhagavatima i današnjim institucionaliziranim guruima, koji lažno prikazuju slobodu od anarthe i utemeljenost u realizaciji brahmana.

Suparnici mogu argumentirati, da je u komentaru Bhagavatama "bhagavata" u dvojini. Ta vrsta mentaliteta je najvjerojatnije stajala iza promjene veznika u prijevodu. Međutim, odgovor na taj izazov je vrlo jednostavan: Prabhupadini opširni i rasvjetljujući komentari se ne razlikuju od knjige bhagavat I bhakte bhagavata. Čitati ih znači služiti obojicu, knjigu bhagavat I bhaktu bhagavata. Pune i kompletne ugodnosti su jasno ponuđene sa njegove strane, u njegovim knjigama -- i ZATO je tako jako naglašavao dijeljenje knjiga.

Da li je osoba, koja slijedi "knjiga bhagavat" sistem realizacije, stvarno inicirana? Komentar kaže da bhakta, koji slijedi taj sistem, može dostići samo-realizaciju. Ako i kad dostigne brahman realizaciju i nivo madhyam-adhikarija, sigurno će biti sposoban dalje napredovati do realizacije Boga. Glede na to, mora biti iniciran, jer se iniciacija dogodi na početnom nivou.

Očito, knjiga bhagavat inicijacija nije FORMALNA inicijacija, tako da prednosti formalne pancaratriki -- u društvu bhakta koji SU BILI prihvatili pancaratriki -- nisu na raspolaganju. Nov bhakta bi trebao pokušati odbaciti zavist na one koji su prihvatili pancaratriki-vidhi za vrijeme prisutnosti duhovnog učitelja.

Odsutnost pancaratriki nije kraj svijeta! Takav bhakta može još uvijek obožavati guru-gaurango kod kuče. Ili Gospodina Jagannatha. Može prisustvovati grupnom pjevanju u prisnim hramovima ili na ulicama. Još uvijek može recitirati sveto ime na japu. Može sudjelovati u kirtani. To su sve dijelovi bhajana procesa. Svetom imenu nije potrebno pancaratriki, da bi urodilo plodovima, i to je jasno potvrđeno u Chaitanya-caritamriti (komentari: Madhya 15.108, Madhya 15.110). Prabhupada je bio vrlo dalekovidan, kad nam je dao tu informaciju.

U uvjetovanom stanju ne možemo u punosti razumjeti ko (ili Ko) je inicijator, kad osoba upotrijebi taj autoriziran i kompetentan lijek -- inicijaciju preko milosti knjige bhagavat. Jednostavno trebamo prihvatiti šastru Prabhupadinog komentara koji autorizira taj proces.

"Ne mogu preko toga što kaže šastra."

Pismo (75/1/65-16. jan., 1975)

Ljudski razum, sam, ne može razumjeti kako, ili od koga, je takva osoba inicirana. Ograničen ljudski razum neće uspjeti, sa kakvimgod trudom, potpuno razumjeti tu misteriju. Iniciacija može biti izvedena direktno od Svevišnje Božanske Ličnosti -- to sigurno nije nemoguće za Njega.

Da li može neko primiti formalnu pancaratriki-vidhi, ako kasnije kontaktira manifestiranog vjerodostojnog gurua? Naravno.

Da li to vodi do zabranjenog prihvaćanja dva dikša gurua? Sigurno ne, jer bhagavad-vidhi iniciacija neće biti promijenjena. Inicijacija manifestiranog gurua ne obara toga što je već postojalo (i razvilo se). Vanjska manifestacija Boga jednostavno daje Krišnu, i prihvaćanje dvojice dikša gurua se odnosi na prihvaćanje dvojice različitih osoba, dvojice dikša gurua na manifestiranoj razini. Prvobitni, konačni inicijator za sve nas je Krišna. Guru jednostavno inicira u imenu Boga.

Ljudski razum isto tako ne može u punosti razumjeti kako i zašto mora biti inicijacijski guru (pancaratriki-vidhi guru) fizički manifestiran, iako je to Vaišnavska tradicija, sistem i naredba. Ljudski razum isto tako ne može u punosti razumjeti, kako su sve kosti nedodirljive, osim školjke.

Ako neki bhakta dostigne stupanj napretka iznad bhajana-kriye, taj je bhakta automatski dostigao nivo bhajana-kriye, kao preduvjet za doseg tog stupnja. Iniciran je u sampradaju knjige bhagavat: u tom primjeru to bi bila Gaudiya Vaisnava parampara. Šrila Prabhupada je sampradaja-acarya tekućeg vremena za tu liniju.

IZVOR JE PRABHUPADA

Kao što može čitalac vjerojatno predvidjeti, ni oni upleteni u institucijsku zabludu, niti zagovornici nemanifestiran-guru inicijacije, neće biti vrlo naklonjeni inicijaciji via knjiga bhagavat. Postoji puno razloga za to, i većino tih ćemo pokušati predstaviti u slijedećem članku. Za sada neka spomenemo jedan moguć razlog: mogu tvrditi, da ta ideja dolazi od sampradaje Sikha.

Ali ta knjiga bhagavat prijedlog nema nikakvog posla sa Sikhima. U njihovim učenjima se je Guru Gobind Singh sam predstavio kao posljednji manifestiran guru za tu dobu, u njihovoj liniji. Slično tome, rečeno je da je razglasio, da je za svu budućnost jedini pravi guru ništa drugo nego guru-grantha-sahib, njihova svijeta knjiga.

Ali mi ne kažemo to. Mi jednostavno predstavljamo što kaže Prabhupada u gore spomenutom komentaru. Izvor je Prabhupada. Navodimo stih i komentar (Š.B. 1.2.18). Izjave su jasne kao bijeli dan. Dolaze od Prabhupade, ne od Sikh-sampradaje. I nigdje njegove izjave ne svjedoče, da više neće biti manifestiranih duhovnih učitelja u budućnosti. Ni mi ne tvrdimo nešto tako nerazumno.

Knjiga bhagavat prijedlog ne bazira na Sikhovskom sistemu, nije se razvio iz njihovih učenja i nema nikakve veze s njima.

Udružen ISKCON, ili neo-Gaudiya matha, mogu za tu stvar tvrditi, da predstavljamo krivovjerski polovični rittvik nacrt. Rittvici, na drugoj strani, mogu tvrditi da formalna inicijacija (navodno podijeljena na vatrenom žrtvovanju od rittvika, u imenu nemanifestiranog gurua) daje prepoznatljivost unutar društva bhakta. Sve te frakcije mogu reći, da je takva prepoznatljivost nužna, prije nego što može bhakta napredovati na više nivoe devocijske svijesti.

Prabhupadine knjige dokazuju neopravdanost tih sukoba. Njegove knjige će biti na položaju zakonskih knjiga čovječanstva za slijedećih dvadeset i pet stoljeća. Sve gore spomenute frakcije će imati vrlo malo (ako uopće) utjecaja kroz većinu Zlatnog Doba Gospodina Chaitanje. Zaista, svi oni mogu potonuti u zaborav do kraja stoljeća ili još prije. Knjiga bhagavat može zauzeti svoje mjesto u početku 21. stoljeća. To onda ne bi smjelo opet ispariti; potpuno je zavisno od transcendentalne sreće i slobodne volje bhakta. Ako puno bhakta počne vidjeti njenu mudrost i osjećati njen duhovni utjecaj, mogu suprotni tabori tvrditi, da je taj sistem nepraktičan, ikonoklastan i previše individualistički.

Unatoč tim i drugim dvojbama i greškama (ograničenog ljudskog razuma, djelujućeg kroz lažni ego), Prabhupadini komentari uspostavljaju autentičnost procesa knjige bhagavat. To nije samo teoretski istina -- autoriziran je i praktičan put u vrijeme kad početnici nemaju na volju manifestiranih i realiziranih gurua.

Rittvik nije odobren u tim zakonskim knjigama Zlatne Dobe. Neće djelovati, unatoč trenutačnom zamahu. Snažan utjecajan početnik ne mijenja svoj položaj jednostavno s time kad postaje "odgovoran rittvik." To je samo još jeden upadhi. Takvi upadhiji (imenovanja) mogu impresionirati manje inteligentne, ali u suštini su samo materijalni profili.

"Odgovorni rittvici" svakako neće dovesti svog pokreta ni blizu nivoa drskosti, dostignutog u trenutku po Prabhupadinom odlasku. Svejedno, ako neko ukrade krastavac ili dijamant, krađa pade u istu kategoriju za oboje. Slično, suština ne-realizirane anarthe ostaje ista: "Nisam više početnik, jer sam prihvatio toliku odgovornost u prihvaćanju svih tih novih ljudi."

Madhyam status bazira na kvalifikaciji i realizaciji -- ne na iluziji djelatnosti. Oni koji su se progurali na visoke položaje u institucijskoj religiji, uvijek ukazuju na "djela" i izazivaju: "Što je on napravio za Prabhupadu?" Takvo besavjesno lukavstvo nije ništa drugo nego diverzija.

Bhakte, prije samo-realizacije, mogu se definirati kao šikša gurui -- ali samo kad djeluju kao seli i PRAVILNO prenose devocijsku poruku, takvu kao što jeste. Kad neko da dobro uputstvo, dobar savjet, kad neko pravilno ponovi i kad neko pravilno interpretira, onda djeluju guru i gauranga kroz tu osobu. Kraj krajeva, šikša uvijek dolazi ili od potpuno realizirane duše, ili direktno od samog Boga. Dokle djeluje kao sposoban instrument, iako još nije transcendirao početnički nivo, bhakta još uvijek djeluje kao šikša guru, predstavnik caitya-gurua.

S pitanjem dikše se je potrebno suočiti i mora biti istinski shvaćeno. Puno učenika Šrila Prabhupade je preopteretilo atmosferu s tako puno kontradikcijama i bezvjerjem zbog zloupotrebe dikša guru principa.

Ali, Prabhupada kaže: "Regularan guru. To je sve." Nikome nije poručio da postane velik. Uttama adhikari je velik dikša guru; ne madhyam. Madhyam je regularan guru, to je sve. Međutim, i taj je slavan, poseban i rijedak u tom dobu. Neće te prevariti. Svi lažni gurui, kao i svi sada moderni rittvici, ĆE te prevariti. Ali svako ko je STVARNO slobodan anarthe, kao madhyam, je poseban.

Prihvatiti inicijaciju od prisnog madhyam adhikariya je viša pozitivna alternativa. Može biti da ta alternativa u tekuće vrijeme nije na dosegu. Madhyamova svijest je slobodna anarthe, ali još nije slobodna abhadre. Iako njegova svijest još uvijek obuhvaća nešto abhadre (i zato je još uvijek podložan mogućnosti da pade), tako dugo dokle ostane nistha, utemeljen, nikada ne govori ili djeluje u odnosu na tu abhadru. Njegova motivacija nije nikada oprljana sa tom abhadrom. U efektu, abhadra nema stvarnog utjecaja. On ima kontrolu, dhira je, autoriziran je da inicira -- da stvara učenike gdjegod i svuda (Upadesamrita, 1).

U odsutnosti takvog bhakte, do neke mjere još uvijek možemo nastaviti sa misijom. Možemo priskrbiti primjeran prostor. Još uvijek možemo propovijedati i poučavati. Možemo urediti utočišta i pomoć za bhakte sa nižim stupnjem realizacije. Možemo stvoriti društva i zajednice za tu namjeru. Možemo čak institucionalizirati naš aranžman. Propovijedanje, kao šikša, može se nastaviti -- i trebalo bi se nastaviti.

Međutim, knjiga bhagavat naglašava ispitivanje, istraživanje, logiku i razum, uspoređivanje, odstranjenje kontradikcija, utvrđenje siddhante itd. kroz teško razdoblje, kad se nistha bhakta (da ne govorimo o uttami) još nije pojavio.

"Taj prekrasan Bhagavatam, sastavljen od velikog mudraca Vyasadeve [v njegovoj zrelosti], sam po sebi je dovoljan za realizaciju Boga. Gdje je potreba po bilo kojem drugom spisu? Odmah kad neko pažljivo i ponizno sluša poruku Bhagavatama, sa takvim se njegovanjem znanja Svevišnji Gospodin manifestira unutar njegovog srca."

Šrimad Bhagavatam, 1.1.2

"Sa čitanjem mojih knjiga i pjevanjem Hare Krišna, tvoj će život biti potpun."

Pismo (75/3/13-14. mart, 1975)

OM TAT SAT. HARE KRIŠNA.

Autorska prava za sve citate iz knjiga Njegove Božanske Milosti A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupade ima Bhaktivedanta Book Trust