SVJESNOST KRIŠNE

VAISHNAVA FOUNDATION

Slijedeći stopama najutjecajnijeg širioca svjesnosti Krišne u zapadnom svijetu

NJEGOVE BOŽANSKE MILOSTI A.C. BHAKTIVEDANTA SWAMI PRABHUPADE

SVUDA SLJEDBENICI SVE POKVARE

Takozvano imenovanje jedanaestih mahabhagavata privelo je do institucionalizacije gurua, i time postavilo binu za daljnju degeneraciju.

PATEL: Crkva je ta, Kršćanska crkva, koja je pokvarila Kršćanstvo.

Bombay - sobni razgovor 5.1.74

Postoji puno prezentacija, koje izgledaju kao oblici svjesnosti Krišne. Tu je Gaudiya-math, neo-Gaudiya-math, tu ima puno različitih "wildcard-a" (takozvanih uttama-adhikarija) itd. Ima puno internacionalnih korporacija, hramova, kadra "iniciranih učenika", "dikša" gurua in ogromno propagande, koju sprovode sve te grupe. Većina propagande (kojegod specifične grupe ili sekte) je suprotnosti sa propovijedanjem drugih kultova.

Unatoč odnosno zbog toga (u umovima uvijek većeg broja bhakta), Šrila Prabhupadina verzija svjesnosti Krišne postoji sada praktički samo po imenu. Svejedno, nas interesira samo njegova verzija Hare Krišna pokreta. Što se Prabhupadinog nasljedstva tiče, dvoje grupe uključene u strančarsku politiku su prevladavajuće: udružen ISKCON i rittvici. To su glavni konkurenti, kad je riječ o kontroli preostalog imanja, karizmi u vezi odnosa sa javnošću i članstvu njegovog pokreta.

Unatoč neizbježnim pod-divizijama unutar svake od tih frakcija (i, naravno, manjim filozofskim neslaganjima, koje su takve pod-divizije sklone proizvesti) postoje objašnjenja odnosno predložene siddhante, koje prihvaćaju svi unutar svake grupe. To su oporne tačke na koje se tabora oslanjaju i uzimaju svoj zamah za širenje svog utjecaja. Taj članak će brižljivo pogledati te glavne oporne tačke, ali neće biti napisan sa namjerom zadovoljiti intelektualce, koji zahtijevaju potpuno predanost zapadnim literarnim konvencijama prije nego štogod prihvate.

Slično tome, taj članak će pokušati dostići blagoslove parampare i paramatme, ne sa nuđenjem kakvog cvjetastog predgovora ili razvučene invokacije. Ti su u redu, naravno, ali taj članak će pomoči samo bhaktama, koji so sposobni za takvu pomoć, koji mogu shvatiti njegovu jasnost. Većinu tih prabhua bi odbilo, ako bi morali gaziti skroz duge invokacije i slično. Kopati kroz tu kompleksnu temu je dosta nadležno samo po sebi. Na taj način, pređimo pravo na propovijedanje.

Potvrda jedne teze rezultira u logičkom isključenju svih drugih, koje su joj suprotne, ili su kontradiktorne. To isključenje ima velik učinak na duhovno rast i ta nametne dinamične promjene u inteligenciji. Kad su logika i autoriteta vjerodostojni, te su promjene evolucijske. Kad je nešto oboje, šastrički i logički potvrđeno, automatski razbije i uništi sve što je prije to zakrivalo.

Taj dokument, u ne maloj mjeri baziran na Prabhupadinim učenjima, djelovat će sa namjerom da koncentrira um. Velike laži će biti uništene. Kad si jednom probuđen iz njihovog intoksikacijskog utjecaja, razaranje iskrivljenih filozofija na kojima stoje, će se neumoljivo nastaviti kao rušenje domina. Psihički okovi će otpasti i iskusit ćeš prirodnu slobodu uma i inteligencije, što je korisno za razvoj prisne svjesnosti Krišne.

POLARIZACIJA ISKCON-A:
POČETNI UZROCI

". . . nije ni malo poželjno, da su među vama bilo kakve frakcije. Pokušajte to riješiti prijateljski i popravite se."

Pismo (74-9-77/29. sept., 1974)

Ranog proljeća 1978, jedanaest je utjecajnih ljudi, svi vodeći sekretari u ISKCON pokretu puno godina, objavilo, da su preuzeli dužnosti iniciranja novih ljudi u Hare Krišna pokret. Podijelili su svijet na jedanaest zona, i svaka od tih zona postala je de facto osoban feud tih dikša gurua. Prihvatili su različita "pada" imena, u očitoj imitaciji Šrila Prabhupade. Uredili su, da su ih raskošno obožavali u svakom hramu unutar njihovih zona.

Ali izvođenje tog obožavanja nije bilo namijenjeno samo novim ljudima, nego i braći po bogu. Za svakog između tih "zonskih ačarija" bio je postavljen ogroman "vyasasan"--ponekad je bila veličina fotelja praktički na jednakom nivou kao Prabhupadin vyasasan. Ti "novi gurui" su tvrdili, da su bili namješteni na položaj duhovnog učitelja od Prabhupade, i, prema tome, mora ih se obožavati jednako raskošno kao Njegovu Božansku Milost--sa namjerom "držati vjeru" novo iniciranih ljudi.

Nekoliko Prabhupadinih učenika je to prihvatilo, ali puno ih nije. Sa umjetnim podizanjem sebe, na nivo praktički jednak (ili samo malo niži) Prabhupadi, je jedanaest "novih gurua" odmah prouzročilo kvarne posljedice. Bhakte, koji su to uvidjeli, osjetili su dubok bol: Prabhupadina slava bila je, stvarno, potkopana i ukradena. Tim bhaktama je taj šov bio odvratan, i, sa njihovim legitimnim otporom, bila je stvorena polarizacija.

Takve binarnosti su neizbježan rezultat, posebno ako se neautorizirana implementacija svjesnosti Krišne dogodi na internacionalnoj razini. "Showbottle" imitacija uttama-adhikarija (koji je bio i saktyavesh-avatar i sampradaja-ačarya) će uvijek proizvoditi radikalnu neuravnoteženost. Prava baza Prabhupadinog pokreta--njegove knjige, njegova učenja, njegova prisna autoriteta-- brzo je postala potpuno zamagljena i kompromitirana, kad su novi ljudi počeli lažno obožavati jedanaest imitatora kao svoje osobne spasitelje.

Prabhupadini učenici, unatoč njihovom gađenju, nisu bili sposobni skovati nikakvog jedinstva. Njihova strana bila je sa lakoćom osuđena--bili su označeni za ništa više od zavidnih gunđala. Međutim, zonski ačarje su intuitivno uvidjeli potrebu, da sruše opoziciju na samom početku. Sa namjerom da to ostvare, "rezultati" su bili vidljivi kao vizitkarta: velik broj sljedbenika ("iniciranih učenika"), velika sjedala, veliko obožavanje, veliko dijeljenje knjiga (prvih nekoliko mjeseci), velika propaganda. Bio je na pogled fantastičan aranžman:

"'Bamba-rambhe laghu-kriya', u sanskrtu to znači, da možeš napraviti prvoklasan aranžman, ali rezultat je nula. Tako taj hijerarhičan aranžman nije baš u svjesnosti Krišne."

Intervju u Seattlu 9-4-76

"Rezultati" su bili uzrok kratkog odlaganja, ali su bili sposobni širiti svoj utjecaj samo kroz to vrijeme. Osnivanje udruženog "showbottle" ISKCON-a imelo je korijenje u prijevari (sa ne malom količinom vaishnavaparadhe i gurvaparadhe primiješane kao začin). Sa apsolutnom filozofijom i njenom iskrivljenom implementacijom probušenom sa prijevarom odmah kod ulaza, se je u kuću zaključao uništavajući sindrom: više prijevare, da se sredi prijašnji stupanj (eventualno raskrivene) prijevare. Združen ISKCON-ova teza se je borila sa različitim frakcijama, koje su predstavljale uvijek iznova reagirajuću antitezu. Svaka sljedeća sinteza je još uvijek bila prožeta sa kompromisom, što je proizvodilo novo sjemenje za daljnju opravdano protivljenje. Binarnost je bila ovjekovječena.

"Pukka saffron" odjela, snažni profili, profit, obožavanje i ugled, ne predstavljaju nužno čistu demonstraciju potencijala svjesnosti Krišne:

"Kad nirapeksa-sadhaka, ili osoba u redu odricanja, postane prijevarna, smatra sebe za vrlo naprednog bhaktu. Iskorištava svoju odjeću i društveni red, gledajući odozgo na status drugih bhakta. Tako sakuplja bogatstvo i sredstva bogatstva daleko iznad osnovnih potreba."

MANAH SIKSA (Ragunath das Gosvami), stih šest

Uvijek bi se trebali sjećati, kakogod, da je polarizacija bila bazirana na dvjema stvarima: 1) takozvanom imenovanju, i 2) za te ljude stvoreni institucijski i osobni karizmi, glede na njihovu povezanost sa Šrila Prabhupadom. Na tako puno načina igrali su se sa različitim otklonima još prije Prabhupadinog odlaska. Kao rezultat, puno Prabhupadinih učenika je već tada bilo ukrivljenih u strančarske ljude. Postali so pristalice dolazećeg strančarstva.

Stvarno, svih jedanaest "duhovnih učitelja" (kao i oni bhakte, koji su bili prisutni u kasnijim valovima imenovanja, izbora, i bez protivljenja certifikata) bilo je prisutnih blizu početka njegovog pokreta. Prabhupada je pokazivao svoju zahvalnost time, djelomično, da im je podijelio prominentne položaje. V skladu sa time, drugi učenici, koji se prije toga nisu uklonili kakvom utjecajnom predsjedniku, sannyasiju, ili namjesniku, su se privatno pitali sljedeće pitanje po Prabhupadinom odlasku: "Što će sada napraviti?" To pitanje je bilo opravdano.

"Problem je, da odmah kad neko dobije moć, postane kapriciozan i sve pokvari. Što mogu ja napraviti?"

Pismo (74-9-38/12. sept., 1974)

Svijet je pun sukobljavajućih se dualnosti, i Bhagavad-gita nas poučava da, tako ili drukčije, ih toleriramo. Reakcija na združen ISKCON-ovu prijevaru je sada prihvatila oblik rittvik pokreta. Te binarnosti se trenutno bore unutar miljea vrlo oslabljene--i skoro opustošene--okoline svjesnosti Krišne. Na taj način, rittvik je na putu da prevlada i može eventualno diktirati sadržaj sljedeće sinteze.

To neće biti u interesu združenog ISKCON-a, niti će to biti u interesu Prabhupadinih preostalih bhakta, koji se, u svojoj mudrosti, oklijevaju pridružiti kojemgod taboru. Nije bilo potrebe po frakcijama, ali su frakcije postale neizbježne, kad je jednom tih jedanaest počelo drsko zahtijevati, da ih se prizna za mahabhagavate i upotrijebili su svu svoju ne malu moć da to postignu. Tolerirati tu najnoviju polarizaciju je bez sumnje teško. Razumljivo, bhakte se različito odzivaju na situaciju. Sve ih možemo razumjeti. Neki djeluju autorizirano, sa rezultatom, da je nekoliko sretnih novih ljudi riješenih iz plamteće vatre razdvojene kuče. Svi učenici Njegove Božanske Milosti morali bi sačuvati barem nešto sličnosti u filozofskoj perspektivi, kad se ta transcendentalna melodrama odigra do kraja:

"Potrebno je vidjeti da, zbog susreta materijalne prirode i živog bića, univerzum djeluje skladno."

Cc. Antya 8.78

Lažan ego pokušava dobiti kontrolu nad svjesnošću Krišne. To nije moguće. Moguće je zakriti svjesnost Krišne u imenu širenja te, doduše. Ako jednostavno "prepustimo Krišni", On će stvar prepustiti Svojoj mayi. Ona će nastaviti sa stvaranjem bezgranično mutirajuće izopačenosti, koja će biti još više degenerirajuća (iako se to danas čini praktično nemoguće, sa obzirom na to kako loše stvari stoje).

Trebamo pravilno razumjeti uzroke tih polarizacijskih efekata. Istovremeno, ne smijemo zaboraviti, da smo vibhinnamsa, ne svamsa. Svevišnji Gospodin ostaje na položaju kontrole, i tako puno lažnih egoa još uvijek treba pročišćenje.

Jedanaest takvih egoa je umetnulo "ja" u polar-ja-zaciju (polar-I-zation) prije dva desetljeća, i puno drugih im se pridružilo u njihovim naporima. Tako su karmičke i devocijske razgrananosti vrlo kompleksne. Najnovija binarnost ne može se lako razriješiti, ali se neće razriješiti nikada u kojemgod našem životu, ako izgubimo vjero u Sve-Dobar Apsolut:

"Suptilna i gruba kozmička manifestacija je materijalna, ali se ipak ne razlikuje od Svevišnje Božanske Osobnosti, jer je On konačan uzrok svih uzroka. Uzrok i posljedica su u stvari jedno, jer je uzrok prisutan u posljedici."

Šrimad Bhagavatam 6.8.31

IMENOVANJE, KOJE TO NIKADA NIJE BILO

"Ne pokušaj uvesti ništa novo, ili štogod kreirati, ili štogod proizvesti. To će sve uništiti."

Pismo (9-27-72/18. sept., 1972)

Pjevanje-recitiranje Svetoga Imena, udubiti se u Prabhupadine knjige, slaviti Njegovo Božansko Milost . . . sve te aktivnosti su potpuno smislene. Sve su autorizirane. Biti apsorbiran u, i opjevati takozvane slave GBC-a, te nisu. Nije pitanje ako taj GBC uvijek djeluje kao agent nasljedstva učenika; pravo pitanje je, ako je taj GBC uopće još povezan sa paramparom. Pogledajmo, što nam je ta stvar poznata kao GBC dala 19. marta, 1978:

"16. GBC će svake godine za Gour Poornimu razmotriti imenovanje novih duhovnih učitelja, koji će biti priznati u skladu sa . . . glasanjem. Međutim, za godinu 1978, osim jedanaest izabranih od Šrila Prabhupade, neće biti imenovanja novih duhovnih učitelja." (naglasak dodat)

Ta doktrina imenovanja je bila nadalje razložena i racionalizirana u nedavnom dokumentu "ON MY ORDER". Privjesak toj raspravi prikazuje dokument kao autoriziran: "Služben ISKCON GBC dokument." Pogledajmo kako, zajedno sa drugim priloženim komentarima, objašnjuje takozvano imenovanje:

"Kad je Šrila Prabhupada bio upitan ko će inicirati po njegovom fizičkom odlasku izjavio je, da će 'preporučiti' i dati svoju 'naredbu' nekim od svojih učenika, koji će inicirati u njegovom imenu za vrijeme njegovog života i kasnije kao 'regulacijski gurui', od kojih će učenici biti Šrila Prabhupadini učenici-unuci . . . Kasnije je Šrila Prabhupada imenovao nekoliko učenika, da iniciraju u njegovom imenu, kao što je bio prije ukazao. Iako Šrila Prabhupada nije ponovio svojih prijašnjih izjava, bilo je shvaćeno, da je očekivao, da će ti učenici inicirati u budućnosti . . . Šrila Prabhupadina ponavljajuća upotreba fraze 'po mojoj naredbi' čini stvar kristalno jasno, da oni, koji će biti 'izabrani', moraju jednostavno striktno izvršavati 'naredbu' Njegove Božanske Milosti, i, dokle u tome ustraju, biće vjerodostojni duhovni učitelji . . . Šrila Prabhupadina upotreba riječi kao 'odrediti', 'preporučiti', ili 'izabrati', je bila . . . uvjetan mandat zavisan od 'striktnog izvođenja' 'naredbe' duhovnog učitelja."

On My Order (naglasak dodat)

" . . . 28. maja, 1977, je Šrila Prabhupada imenovao svoje učenike da postanu iniciacijski duhovni učitelji."

Disciple of My Disciple (naglasak dodat)

Cijela ta tema je detaljnije analizirana u našem dokumentu sa naslovom Dokaz jednog zuba. Nećemo ponavljali svake tamo predstavljene tačke i argumenta. Inteligencija u službi Bogu (buddhi-yoga) izazove legitimnu sumnju u vezi valjanosti gore navedenih citata. Još posebno, u prvom citatu, budi pozoran na bedastu klauzulo " bilo je shvaćeno". Je li bilo?

Nedavno je jeden od jedanaestih originalnih mahabhagavata poslao na INTERNET članak, gdje interpretira imenovanje iz 1977 godine kao rittvik-za-potomstvo imenovanje. V skladu sa tim razmišljanjem je Prabhupada odredio jedanaest ljudi, da uvedu rittvik uređenje--tako kaže ta bhakta sada. To nije vjerovao, kad je od Prabhupade primio autorizirano pismo u drugoj polovini 1977, koje ga je određivalo za rittvika. Umjesto toga, taj je bivši GBC čvrsto stajao iza gore spomenute 1978 GBC doktrine (tačka 16), i gore citiranim objašnjenjem te doktrine.

Imenovanje je ovdje imenovano "uvjetan mandat". Uvjetan mandat je primjeren samo za uvjetovane duše.

Kakogod uzmeš, to "imenovanje" nije moglo biti imenovanje na položaj Boga realizirane duše. Ali tih jedanaest je u suštini izjavilo, da je bilo. Prisvojili su odjeću i položaj Boga realiziranog ačarje, i njihova predavanja na spise su ohrabrila sve sljedbenike i stanovnike hramova, da ih prihvate kao takve. Sa smjelim izvođenjem tog "mandata", dali su žig svojem stvarnom devocijskom statusu, svime da vide: KANISTHA.

"GBC ne traži duhovnog života. To je greška. Svi naši studenti morat će postati gurui, ali nisu kvalificirani. To je problem."

Pismo (75-11-28/10. nov., 1975)

"Neko ko prihvati odjeću i položaj ačarje, i govori protiv zaključka Šrimad Bhagavatama i drugih spisa . . . sigurno ide u pakao za bezbroj života, zajedno sa svojim učenicima i bilo kome drugim, ko sluša takvu ne-devocijsku govorenje."

Hari-bhakti-vilasa 1.101

Gdje u Šrimad Bhagavatamu je rečeno, da može kanistha biti iniciacijski duhovni učitelj i obožavan kao uttama-adhikari? Tkogod je još uvijek upleten u anarthu, je, po definiciji, kanistha. Ako takvi početnici jesu ili nisu upleteni u institucijske anarthe, asociacijske anarthe, filozofske anarthe, osobne anarthe, ili vaishnava aparadho, ili gurvaparadho--ili u sve te različite vrste anarthi--nije važno. Ako postoji anartha, može to biti samo početnik (ili, naravno, sahajiya . . . ili čak prikriven ateista ili mayavadi . . . ali u tom članku nema potrebe po razglabanju u tu smjer). Kanistha ne može biti guru. Kanistha treba ići ka guruu, ne biti guru.

Vjerodostojan guru ne može nikada odrediti kanisthe na položaj duhovnog učitelja. To nije moguće.

IMENOVANJE, KOJE TO NIKADA NIJE BILO, proizvelo je puno neugodnih reakcija. Nedavno je privelo do budalaste teorije, da može bilo ko postati guru na osnovi takve odredbe, jer je to "općenita trajna naredba". Naravno, Prabhupada je dakako svim svojim učenicima naredio, da postanu samo-realizirani, da postanu čvrsti u devocijskem služenju, da dostignu potpuno slobodu od anarthe. Usprkos tome, iako je taj status dostignut, mora neko čekati na njegovu specifičnu osobno privoljenje, njegovu direktnu naredbu. Takva dozvola je još uvijek potrebna: " . . . ali po mojoj naredbi". Ta ideja o općeniti trajni naredbi sa lakoćom dozvoljava početnicima--bez realizacije brahmana, da ne govorimo o paramatmi ili bhagavanu--da postanu samo-imenovani gurui na osnovi njihove dužine vremena u pokretu, govorničkim sposobnostima, utjecaju, vezama, itd.

Međutim to nije glavna kvarna reakcija takozvanog imenovanja. Uskrsnuće lažne doktrine imenovanja dalo je rittvicima ne malu količinu daljnjeg opravdanja. Kad pronađu sve vrste rupa u teoriji, njihova alternativa dobiva na kredibilnosti. Sposobni su i ispostaviti povezanost tog takozvanog imenovanja sa kasnijim izmišljotinama. Kad bhakte to čitaju, postane praktički nemoguće ne vidjeti kontradikcije:

"Ideja, da je Šrila Prabhupada doista odredio jedanaest dikša gurua za vrijeme poslije njegovog odlaska, bila je ista pretpostavka, na kojoj je bio osnovan diskreditiran zonski sistem ačarja. Ta pretpostavka je bila izazvana u sredini osamdesetih i promijenjena . . . "

Hari Sauri's Minutes Turn Back the Clock, str. 1

I to, međutim, nije glavna šteta, prouzročena od IMENOVANJA, KOJE TO NIKADA NIJE BILO.

To takozvano imenovanje vodilo je do ogromnog raz-očaranja tisuća bhakta po cijelom svijetu. Ta doktrina imenovanja je bila jedan između glavnih korijena, iz kojih je srastao današnji korov izopačene devocijske službe sa svim svojim otrovnim plodovima. GBC je odgovoran za takozvani "uvjetan mandat". Stvarni mandat GBC-a, međutim, je drukčiji:

"GBC nema druge funkcije odnosno namjere, osim da sprovodi upute ljubazno date od Njegove Božanske Milosti i čuva i širi njegova učenja po svijetu u njihovom čistom obliku."

Definition of GBC, Resolucija 1, 1975 (naglasak dodat)

GBC nije autoriteta, ako ne održava Prabhupadinih učenja nezagađenim. Po svojoj vlastitoj rezoluciji, njihova je sloboda na taj način ograničena. De facto legitimitet franšize je automatski uništen, ako to nisu sposobni. Međutim, iako upravno tijelo (i svi njegovi suradnici) na taj način izgube svoj autoritet, odgovornost za neautorizirane doktrine neće biti izgubljena:

". . . kreirali smo taj GBC, morali bi biti vrlo odgovorni. Drukčije će biti kažnjeni. Biče kažnjeni tako, da će postati šudre. Iako je Yamaraj GBC, ali napravio je malu grešku. Bio je kažnjen, da postane šudra. Na taj način, oni koji su GBC, moraju zbog toga biti veoma, veoma pažljivi u izvođenju ISKCON-ove misije. Drukčije će biti kažnjeni. Kao što je položaj veoma uzvišen, slično, i kazna je veoma velika. To je problem."

Predavanje 6-4-74

Ali i mogućnost za takvu kaznu nije glavna reakcija na varljivo doktrinu imenovanja. Najgora reakcija na IMENOVANJE, KOJE TO NIKADA NIJE BILO, je institucionalizacija gurua u Hare Krišna pokretu.

INSTITUCIONALIZACIJA GURUA

"Šri Jiva Gosvami preporučuje, da neko ne prihvati duhovnog učitelja u skladu sa nasljednim ili uobičajenim društvenim i duhovnim konvencijama."

Cc. Adi 1.35, Komentar

Ako je budući guru već "odobren guru", kako može budući učenik proučiti, ako je stvarno dostojan, da mu se preda? To je neizbježno pitanje za svakog iskrenog i ozbiljnog tražioca duhovnog života, koji dođe u kontakt sa udruženim ISKCON-om. Pažljivo razmatranje "odobren ISKCON guru" vodi u sumnju o legitimnosti certificiranih ISKCON-ovih zakona. Mi ne želimo zagušiti takve sumnje. Međutim, jer novajlija najčešće dolazi direktno iz demonskog, modernog života, sigurno je teško očekivati, da će se moći suprotstaviti sedamdesetim odobrenim guruima i autoriteti internacionalne institucije istovremeno. Izraz "odobren ISKCON guru" možemo naći na puno mjestima u zakonu udruženog ISKCON-a. I novim ljudima je vrlo rano rečeno, da se ISKCON ne razlikuje od Šrila Prabhupade, koji je apsolutan.

Združen ISKCON kreira anakronističku situaciju sa kovanjem položaja "ISKCON gurua". Svi ti gurui si institucionalizirani gurui. Zanimljivo, taj položaj je kombinacija svih četvoro vrsta duhovnih učitelja, koje nam Šrila Jiva Gosvami ne preporučuje prihvatiti. Među odobrenim ISKCON-ovim guruima jesu:

• društveni gurui, koji se brinu za socijalne potrebe novih ljudi;

• običajni gurui, koji prenose nove običaje, sada integrirane u tu kulturu;

• nasljedni gurui, koji su "uspješno" stupili u stope prijašnjih imenovanih gurua, i,

• svećenički gurui, koji su se popeli po mreži birokracije.

Ogromno zakonodavstvo, određeno da kontrolira sve gurue u organizaciji, je stvaran dokaz, da imaju ti u rukama malko više od snage institucije. I udružen ISKCON-ovi voditelji ponekad sumnjaju u taj sistem:
"Kako se gurui, koji su (navodno) direktni predstavnici Boga . . . uključuju u organizaciju, koja funkcionira preko modernih racionalnih i legalnih načina pod vodstvom odbora?" (naglasak dodat)

Cleaning House and Cleaning Hearts, str. 2

Njihovi odgovori na takva pitanja uglavnom nisu toliko ugodni kao sama pitanja. Unatoč prisutnim anomalijama u sistemu, se danas zahtjeva bez ugovora certifikat, da bi neko bio odobren ISKCON guru:

"Prihvaćanje zvaničnog ISKCON guru odobrenja potvrđuje, da je bhakta uspješno zaključio autoriziran proces predstavljen u ISKCON-ovom zakonu, i da, po sudu određenih starijih bhakta, kandidat odgovara mjerilima i smjernicama danim u ISKCON-ovom zakonu."

ISKCON Law, 2.2

Bez ugovora certifikat je više ili manje prikriveno imenovanje sa drugim imenom. Najprije je bilo jedanaest zonskih ačarija, navodno imenovanih od Prabhupade. To je kasnije bilo promijenjeno, tobože da su bili imenovani od GBC-a, koji je za takvu imenovanje bio autoriziran od Prabhupade. Onda su gurui sljedeće generacije bili direktno izabrani na položaj (jeden od GBC-a je uspeo sa jednim glasom--i sam je glasao na tim izborima). Postepeno je položaj bio modificiran od mahabhagavata na status madhyama-adhikari. Kad su bile ispostavljene slabe tačke izbora, mogao je svako postati guru tako dugo, dokle nije dobio određen broj veta od GBC-a. Sada je to bilo poboljšano (ili pogoršano, zavisno od tvoje perspektive) u zamotane formalnosti bez ugovora certifikata. U tom učini-kao-što-ti-odgovara raspoloženju, svi su ti aranžmani institucionalne spletke.

I sve to je bilo začeto sa originalnim imenovanjem.

Dok se zbunjen novajlija pokuša odlučiti, ako čini, ili ne, uvrjedu Prabhupadi (ISKCON-u), time što proučava budućeg gurua, ima tu i nešto drugo, što mora imati u mislima: posrednik između njega i odobrenim ISKCON guruom:

"Prije nego što može kandidat prihvatiti prvu iniciaciju, mora njegov budući guru primiti pisnu formalnu preporuku od ovlaštene ISKCON-ove duhovne autoritete . . . preporuka od ovlaštene ISKCON-ove autoritete mora potvrditi, da je kandidat ispunio kvalifikacije za iniciaciju po svojim najboljim sposobnostima razumijevanja."

ISKCON Law 2.3.3.1

Da razjasnimo taj aranžman:

• dikša guru--institucionaliziran guru;

• ovlaštena autoriteta koja preporučuje--institucionaliziran posrednik;

• zbunjen novajlija--iniciran chela.

ISKCON-ov zakon tvrdi, da njegovo priznanje člana sa bez ugovora certifikatom nije mišljeno da "zamijeni inteligentno diskriminaciju" kandidata. Kako je to moguće? To je dobro pitanje. Cijeli taj udružen ISKCON-ov aranžman je demonstracija zapadnog načina mišljenja. Nije ni istočni ni Vedski. Vjera ne bi smjela biti institucionalizirana na taj način. Postoji guru. Ne postoji "ISKCON guru". Institucija je bila svaki dan više i više vodena kao multinacionalna korporacija. To isisa svu vitalnost iz procesa, ali u stvarnosti ne--jer bi ta vitalnost najprije uopšte morala biti tu, da bi mogla biti isisana.

Ide još dalje i gore od toga:

"(Odobren ISKCON guru) mora priznati GBC kao konačnu upravnu autoritetu u ISKCON-u, (i) podupirati GBC sistem i slijediti GBC."

ISKCON Law 1.1.1.12

Posljedica toga je, naravno, da mora iniciacijski guru biti upleten u priznanje, podupiranje, i slijeđenje anartha i nepravilnosti uzakonjenih od GBC-a, sa namjerom dobiti priliku za položaj gurua. To je slično kao reći, da se neko mora postiti neprekidno četrdeset dana, sa namjerom da dobije priliku, da na četrdeset i prvi dan učestvuje na takmičenju dizanja utega na olimpijadi.

Nijedna od tih institucionalnih guru i iniciacija spletki nije šastrička; proizvod su čovjekovog uma. Sa implementacijom takvih aranžmana, udružen ISKCON polaže temelje za preuzimanje rittvika, jer ta pobuna predstavlja tipičan primjer institucionalizacije iniciacije. Da li može kojagod institucija duhovno uspjeti, ako nepravilno predstavlja Vedska i Vaišnavska učenja i proces šastra? To je još jedno pitanje, koje bi trebalo biti postavljeno u svijetlu okolnosti, koje okružuju Prabhupadin pokret svjesnosti Krišne na prijelomu stoljeća.

Za zaključak, institucionalne anarthe uprljaju svakoga, ko je upleten ili zavisan od institucije. Na taj način nije moguće dostići nivoa anartha-nivritti. Taj nivo je prethodan nisthi, najnižom minimumu, sa kojeg bi Prabhupada mogao jednom od svojih iniciranih učenika narediti, da postane guru--i stvarno da iniciaciju.

OM TAT SAT. HARE KRIŠNA.

Autorska prava za sve citate iz knjiga Autorska prava za sve citate iz knjiga Njegove Božanske Milosti A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupade ima Bhaktivedanta Book Trust