SVJESNOST KRIŠNE

VAISHNAVA FOUNDATION

Slijedeći stopama najutjecajnijeg širioca svjesnosti Krišne u zapadnom svijetu

NJEGOVE BOŽANSKE MILOSTI A.C. BHAKTIVEDANTA SWAMI PRABHUPADE

RITVICI ŠIRE NEZNANJE

Autor: Bhakta Eric Johanson

Prabhupada: ... slijedeću priliku, ako nisi uspio završiti svoj napredak u svjesnosti Krišne. Štogod da si napravio, to je vječito. Slijedeći život počinješ s te točke. Ništa nije izgubljeno ...
Bali Mardana: Što znači završiti?
Prabhupada: Završiti? Završiti znači potpuno, da nisi svjestan ništa osim Krišne. To znači završiti.
Bali Mardana: Čisti bhakta.
Prabhupada: Čisti bhakta, da.
Jutarnja šetnja, 8. decembar, 1973 u Los Angelesu (naglasak dodat)

Bez obzira na diskusiju što je Šila Prabhupada želio, kako da se vodi njegova misija po njegovom odlasku, njegovi svakidašnji razgovori sa svojim učenicima imeli su jeden središnji cilj: Poboljšati njihove karaktere s postupnim otključavanjem duhovnih moči i sjaja, uzdizanje svakog bhakte ka čistosti. Šrila Prabhupada je sam postavio standardan primjer čiste predanosti Krišni. Dao je transcendentalno znanje i svojim učenicima poručio, da se razvijaju dalje i dalje za konačan cilj samo-realizacije. Nakon dostizanja tog stupnja, bili bi motivirani s čistom samilošću. Kad bi kojigod među njima primio njegovu naredbu, on bi ili ona slijedila njegov primjer s propovijedanjem i iniciranjem drugih u učeničko naslijeđe. To je skladno učenje Vedske i Vaišnavske šastre, znanost o svjesnosti Krišne, koju je Šrila Prabhupada propovijedao svojim učenicima.

To je zahtijevalo, da se svaki učenik posebno trudi postati slobodan od svih pogrešnih koncepcija, da se oslobodi lažne identifikacije s korijenjem u neznanju. To oslobođenje bi zamijenilo avidyu, koja se drugačije manifestirala u obliku lažne filozofije, čulnog uživanja, izmišljanja -- i lažnih religija.

"I ako dnevno tvorimo vrsto dharme u skladu s svojim izmišljanjem, ili ako uzmemo sve kao pravu dharmu, to je grješka."
Predavanje na Bhagavad gitu, 7.1, Bombaj, 20. dec. 1975

Praktično svi Šrila Prabhupadini učenici i privrženici dolaze iz ekstremno palih pozadina. Bili su zapadnjaci, od rođenja naviknuti na i trenirani truditi se za čulno uživanje, većinom kroz grešne načine. Teško je procijeniti ili sa riječima opisati potenciju Šrila Prabhupade u uvjeravanju tako puno čulnih uživalaca i umnih spekulatora, da su se odrekli grešnih aktivnosti i djelovali bez plodonosnih namjera. Osposobio ih je za službu njemu, i, kroz njega, za zadovoljavanje Vrhovnog Bića, o kojem nekoliko godina prije toga još skoro niko nije čuo.

Šrila Prabhupada nije dodavao ni oduzimao od standardne poruke prijašnjih Ačarija. Njegov pokret nije bila organizacija namijenjena jnanijima, privučenim samo sa filozofskom spekulacijom i umskom gimnastikom. Kao dragulj sa puno facetama, Šrila Prabhupadina Zajednica je imala nešto za svakoga. Za strastvene tu su bili položaji i rezultati. Za željne studija tu je bila duboka filozofija i duhovna znanost. Za društvene leptire tu su bile mogućnosti za druženje; za osjetilne, fantastičan prasadam. Svako je našao nešto, što je mogao raditi za Gospodina Šri Krišnu. Nešto, za što je kasnije Visnujana Maharaja rekao, da im je omogućilo "osloboditi se miliona života karme."

Šrila Prabhupadino učenje je bilo apsolutna znanost--potpun proces, sastavljen iz uzastopnih koraka--namijenjen dostizanju čistosti koju bi trebali dostići njegovi učenici. Njegovim bhaktama je uvijek iznova bilo naručeno, da ne zanemaruju znanje glede tih uzastopnih koraka, potrebnih za dostizanje čistog cilja. Na nesreću, njegovi vodeći sekretari nisu bili dovoljno ozbiljni, da bi ga slušali u vezi toga i kroz godine se je u pokret infiltriralo onečišćenje. To je vodilo do neautoriziranih promjena. Taj zagađen utjecaj ostaje izvorna koda za većino današnjih mnogo problema, i, od kud to dolazi, opisao je Njegova Božanska Milost:

"Činjenica je, međutim, da se velik poguban pokret nalazi unutar naše zajednice."
Pismo Hansadutti, Kalkuta, 2. septembar 1970

Bilo je sposobno infiltrirati se, u nemaloj mjeri, zbog njihovog bezbrižnog pogrešnog razumijevanja hrabrenja Sampradaya Ačarje; neki između vodećih sekretara su varali sami sebe glede svog stvarnog nivoa napretka. Ne obraćajući se na njegovo vodstvo i upozorenja, kako teško je u stvarnosti dostići prosvjetljenje i ekstazu, prikazivali su lažne simptome devocije. Postali su uvjereni da je čisto predano služenje lako dohvatljivo--i glupi početnici su postali njihovi sljedbenici, prevareni sa lažnom predstavom.

"Ekstatične osjećaje treba zaustaviti. Inače će neko postepeno postati sahajiya, odnosno neko, ko uzima duhovni napredak kao nešto materijalno manifestirano."
Pismo Makhanlal, 3.  jun, 1970

Prisutnost fizički manifestiranog duhovnog učitelja služi zaustavljanju sahajizma, i upute manifestiranog gurua -- opća i specifična -- definiraju što žrtva i služba Gospodinu zapravo jeste. Bez guruove manifestirane prisutnosti neki su početnici (još posebno oni sa grešnim Zapadnjačkim korenima) često nesposobni ostati utemeljeni u služenju. To je zbog njihove prirodne tendencije slijeđenja materijalnog uživanja i umske spekulacije, izmišljanja. Kad ih guru naglašeno hrabri, kao što je to činio Šrila Prabhupada, neki među njima vjeruju, kad otiđe, da je njegovo hrabrenje postalo Apsolutna Realnost -- i počnu sa izmišljanjem.

"Fabriciraju stvari, izmišljaju. To znači grešne aktivnosti ... jer je nešto fabricirao. To je grešno."
Predavanje na Šrimad Bhagavatam, 1.7.23 u Vrindavanu, 20. septembar 1976

"Ako neko fabricira, onda je đavo. Krišna kaže u Bhagavatamu: yac çastra-vidhim utsrijya vartate kama-karatah na siddhim sa avapnoti.
Tkogod ide protiv šastre i fabricira svoje vlastite izmišljotine, za njega nema siddhe: na siddhim sa avapnoti.
Predavanje na Šrimad Bhagavatam, 5.5.5 u Hyderabadu, 12. april, 1975

To vodi ka duhovnom padu. Postali so uvjereni, da je čista devocija monopol njihove izabrane i posebne grupe. Zavaravali su se u vjeru, da su primili misteriozno, posebno, skriveno i povjerljivo direktivo, koja je iznad svega i svih. Jer je Šrila Prabhupada otišao, egocentrične tendencije moćnih osoba su nastavljale zavoditi puno bhakta s pravog puta njegove bhakti znanosti. Te osobe su je obesnažile sa vrstom navodno povjerljivog i posebnog plana, ali takve izmišljotine služe samo nastavku degeneracije pokreta:

"Ako su potpuno izobraženi u našoj filozofiji, i ako dobiju svu znanje, kojeg onda studiraju iz svih točki gledišta, lako će izvoditi tapasyu odnosno strogosti. I to će biti njihov napredak u svjesnosti Krišne. ... Sada trebamo vidjeti kakve bhakte imamo glede znanja o svjesnosti Krišne. Onda ćemo uspjeti. Što će nam puno, puno bhakta, ako nijedan među njima nema znanje?"
Pismo Satsvarupi, Los Angeles, 16. jun, 1972

Ako pogledamo primjer Arjune u Bhagavatamu, vijećan Gospodinov sljedbenik nije bio sposoban zaštititi Krišninih Kraljica pred tropom poganskih pastira nakon Gospodinovog odlaska. Oni koji su pokušali vratiti stvari na pravi put, doživjeli su sličnu sudbinu. Ludo je pretpostaviti, da se ništa nije promijenilo po odlasku Njegove Božanske Milosti. Kao povjerljiv Gospodinov suradnik, Šrila Prabhupada je sam bio sposoban držati tisuće učenika vjerodostojnih, kad je hodao među nama.

U prvim mjesecima nakon Šrila Prabhupadinog odlaska, obični su ga bhakte još uvijek striktno slijedili; nivo čistosti se je održavao u raspoloženju transcendentalnog jadikovanja. Katastrofa i proces dezintegracije nije se dogodio dokle nisu njegovi vodeći sekretari predstavili "zonski ačarja" izmišljotinu u proljeće 1978 godine.

"Naš problem je, da umjesto da slijedimo vrhovnog voditelja, u skladu sa umskom spekulacijom stvaramo nekog vođu u vidu naše materijalne koncepcije života. I to slijedimo."
Predavanje na Bhagavad gitu, 4.11, New York, 27. jul, 1966

U istoj giti, u svom komentaru na stih 5.16, Šrila Prabhupada kaže, da je đavo neznanje odnosno avidya. Pod tim zločestim utjecajem jedanaest je osoba razvilo pogrešno razumijevanje glede svojih stvarnih identiteta, s prihvaćanjem nekoliko ograničenog hrabrenja kao Konačnu Istinu. Nisu imali dovoljno vjere u Šrila Prabhupadu u vezi toga što so stvarno bili i što su u stvarnosti bili kvalificirani raditi, i kako bi trebali njega naslijediti. Nisu se potrudili pažljivo i temeljito proučiti njegove upute, prije nego što su se razglasili za čiste. Svako zna što se dogodilo. Snažne osobe, koje imitiraju čistog bhaktu, dobiče reakcije svog "duhovni učitelj" posla, ali potrebno je neko vrijeme:

Međutim, neko ne bi smeo imitirati ponašanja naprednog bhakte ili maha-bhagavate, bez da je samo-realiziran, jer će se s takvim imitiranjem na kraju degradirati ... Bhakta bi trebao poznati svoj položaj i ne bi smeo pokušati imitirati bhaktu na višem nivou.
Nectar of Instruction, Tekst 5, komentar (naglasak dodat)

Zaneseno su prihvatili neke vrlo sumnjive savjete sa strane Gaudiya Matha. Onda, u službi samo-uveličavanja i aparadhe, zaposlili su obične bhakte, koji nisu bili sposobni upora.

"Ali ako želiš fabricirati kakvu vlastitu izmišljotinu, to neće djelovati."
Predavanje na Šrimad Bhagavatam, 1.15.28, Los Angeles, 6. decembar 1973

Iako je izmišljotina propala, stanovnici odnosno posjetioci hramova, koji su je slijedili -- kao što je bilo za očekivati -- zarazili su se sa istom bolešću nevjere. Zonski ačarja konstrukt je imao svoj izvor u nevjeri i izmišljanju, i sve što se danas događa, plod je te nesreće. Otkad su pokvarenjaci počeli pustošiti pokret, bilo je skoro nemoguće imati vjeru u "GBC-ISKCON" voditelje, potrebnu za izvođenje oštrih strogosti i žrtava pod njihovim vodstvom. Oni među nama, koji smo im služili u razaranju kuče, koju je izgradio Šrila Prabhupada, svi smo bili inficirani sa njihovom nevjerom. Posljedica je, da imamo sada različite tabore, koji djeluju jedan protiv drugog -- svi na neki način nastavljaju sa drskim duhom zonskih ačarija -- samo sa različitim umskim ustrojem.

Religija uma

"S tim trebamo prestati. Mano dharma. Umsko izmišljanje. Odmah trebamo prihvatiti Krišninu uputu i biti situirani u atma-dharmi."
Predavanje na Šrimad Bhagavatam  5.6.1, Vrindavan, 23. novembar, 1976

Danas najglasniji predstavnik ritvik mano-dharme, kad razglašava njihovu filozofijo, često daje utisak kao da su oni uvijek bili u prvoj liniji upora protiv GBC-ISKCON mano-dharme. Puno ritvika, međutim, je prije toga bilo čankoliza kod zonskih ačarja, odnosno, bar u jednom primjeru, sami su bili zonski ačarje. Svi su koristili priliku stvarnog upora, kojeg su izvodili oni bhakte, koji nisu nikada prihvatili izvornu izmišljotinu.

Ako je ritvik dharma bila tako očita kao što to tvrde najglasniji zagovornici, zašto je trebalo sve do 1989 godine, da su do te spoznaje došli neki brahmani i talentirani pisci i počeli predstavljati početnu verziju? Prije tog trenutka svi su današnji post-moderni ritvici bili pod utjecajem slične zbunjenosti u vezi toga što je Šrila Prabhupada u stvarnosti želio. Duh puno današnjih ritvika jednak je tome zonskih ačarja--drskost--ali nijedan među njima nije dovoljno iskren odnosno ponizan, da bi to priznao.

Pretpostavimo, argumenta radi, da prihvaćamo objašnjenje za ritvik dharmu: "od sada naprijed." Sada, koju verziju trebamo slijediti? Ritvici su poznati po neslaganju i borbama iznutra. Puno među njima ih nema upravno tijelo, nego samo međusobno slaganje u vezi jedne točke filozofije i procesa, u kojoj svi griješe. Njihov centrifugalan pokret trenutno manifestira četiri različite ukuse:

1. Da li da slijedimo "razgovor na vrtu" uredbu (tvrdi ritvik) slijedećih deset tisuća godina?

2. Ili (soft ritvik), samo do slijedećeg Sampradaya Ačarje?

3. Da li su obredni pomoćnici ačarje (kao kod Prominent link verzije, prikrivenom obliku ritvika) u stvarnosti gurui?

4. Ili, kao kod posljednje ritvik mutacije, da li su "gurui" neke vrste hibrid između pomoćnika ačarje i duhovnog učitelja?

Neki među njima, u tom posljednje spomenutom ritvik taboru, guraju svoju posebnu interpretaciju na otrovan način, koji zagovara sve-obuhvatljivo interpretacijo julskog 1977 pisma, kao konačnu uredbu za post-samadhi iniciacije. Kažu, međutim, da na osnovu originalne ritvik prezentacije, koja je bila fabricirana prije više od desetljeća i po, je julsko 1977 pismo -- koje, trebamo spomenuti, uopće nije osobno napisao Šrila Prabhupada -- autoriziralo samo jedanaest osoba, da izvode iniciacije ... u vječnost.

Što se onda dogodi sa pokretom svjesnosti Krišne kad tih jedanaest osoba napusti svoja tijela? Neki između današnjih "ritvik-ačarja" kažu, da pravilan put uključuje trening novih učenika, davanje osobne pozornosti i davanje uputa. Ali tu su i drugi, koji nove ljude odmah prihvaćaju kao sebi jednake i puste ih da idu svoj put.

"Naravno, činjenica je, da ne možeš stvoriti organiziranu religiju na osnovu svojih izmišljotina."
Predavanje na Šrimad Bhagavatam, 6.3.18-19, Gorakhpur, 12. feb. 1971

"Ne možeš stvoriti pravog razloga za nešto. Ne možeš jednostavno reći, 'To je pravi razlog.' To je umska spekulacija. Treba ti odobrenje."
Predavanje na Bhagavad gitu, 16.5, Kalkuta, 23. feb., 1972

Ritvik dharma se u stvarnosti oslanja samo na jednu riječ u kontekstu iskrivljene interpretacije pisma u kojem se nalazi. Na taj način nema nikakvog stvarnog vodstva, kako bi se ta nova religija trebala izvoditi. Glede na Bhakti Sandharbhu, samo oslobođena osoba može komunicirati sa aprakat guruom, duhovnim učiteljem, koji je napustio vanjsku viziju. Glede na pomanjkanje apsolutnog vodstva, ima ritvik-dharma proces i vodstvo korenje u izmišljanju, prilagođenom u nuždi pod principom "kao što umiješ i znaš." Ritvici su naučili tu tehniku u društvu sa GBC-ISKCON-om, koji je to pokupilo iz drugog izvora:

"Nijedan između moje braće po Bogu mi ne može pomoći ... jer su u smislu propovijedanja nesretni. Jednostavno pokušavaju infiltrirati štetne stvari u našu zajednicu."
Pismo Karunasindhuu, Bombaj, 9. nov. 1975 (naglasak dodat)

Ritvik mano-dharma je posljedičan pokret, i takvo je i kolektivno odbijanje odlaska Šrila Prabhupade. Ritvik voditelji su stvorili alternativu, kad im je GBC oduzeo ime, slavu i potporu. Sve to opravdavaju sa plakanjem, "Gdje je bolji guru od Šrila Prabhupade!?!" Međutim, on više nije manifestiran, da bi popravio ili uredio njihove sumnjive prijedloge, interpretacije i procese. Bitne upute su bile dane obmanutim privrženicima sa strane svakog od tih samozvanih ritvik voditelja, kojih mnogo djeluje kao vrsta gurua. Slično kao u zonski ačarja izmišljotini, Šrila Prabhupada je ovdje postavljen na položaj reklamne figure, kad utjelovljeni kontrolori vuku vrpce i odavaju se sklonostima po vladanju, u njegovom imenu.

Malo će ih se protiviti vrijednosti uzimanja utočišta u Šrila Prabhupadinim učenjima i uputama, za namjeru duhovnog napretka. Umjetno ga označiti kao dikša gurua za nepredvidljivu ili čak predvidljivu budućnost je točka, gdje ritvici odstupaju od naše parampare. To je izmišljotina koja bazira na umskoj spekulaciji, i suđeno joj je da propadne. Nedavna ponuda od deset tisuća dolara -- svakom ko može dokazati, da je uvarak odobren od sadhua i šastre -- raskriva ritvik aroganciju.

"I neko ko ne slijedi ačarje i stvara i fabricira vlastite umske izmišljotine, njegova verzija neće biti prihvaćena."
Predavanje na Bhagavad gitu, 1. april, 1971

Ritvik dharma vodi neautoriziran duhovnički proces izabire, imenovanja, ili odobrenja gurua, kojeg je institucionalizirala GBC-ISKCON mano-dharma, na slijedeći nivo. Glede na stajalište ritvika o preminulom duhovnom učitelju i Sampradaja Ačarji, to je u osnovi "crkveno" uređenje.

I ako bi bili uvjereni, da je Šrila Prabhupada u stvarnosti želio ritvik sistem po svom odlasku, gdje je potvrda za to u sadhu i šastri? Ritvici vole tvrditi, da je Šrila Prabhupada bio shaktyavesh i da je mogao utemeljiti ili propovijedati štogod bez prijašnjeg primjera, kao što je ritvik dharma. Ali takav radikalan otklon od Vaišnavske tradicije i šastre nije nakazan nigdje u njegovim aktivnostima, ni u njegovom propovijedanju, ili pisanju--ni blizu takvog opsega. Njegova konzistentna učenja, njegov primjer i upute, svi ukazuju na drugu smjer.

U najgorem obliku, ritvik dharma je napad na cijelu Gaudiya Vaišnavsku učeničko naslijeđe. V umovima otvorenih zagovornika, kao viđeno u nekim nedavnim člancima, ako neko nije spreman skočiti na njihov vlak, djeluje protiv Šrila Prabhupade. Oni koji pišu protiv njih, postaju predmet još većeg vrijeđanja. Ako bi Šrila Bhaktisiddhanta Sarasvati Gosvami Prabhupada ili Šrila Rupa Gosvami propovijedali u današnje vrijeme, da li bi ritvici sa njima postupali drugačije?

Da li misliš da je to pretjerivanje? Onda pogledaj slijedeći odlomak iz nedavnog članka koji predstavlja najnoviju ritvik frakciju. Tekst iz "The Reality is That it’s NOT Crystal Clear?" smo napravili jasniji. Nismo mijenjali smisla. Taj članak je bio objavljen na Sun forumu i tako možeš pogledati original i provjeriti kontekst.

"Pismo iz 9. jula--koje je bilo poslano svakom Hramskom Predsjedniku i GBC članu, kao i svakom bhakti bilo gdje na svijetu--je stvar javnog razglasa ... 27. marta, 1975, je (Prabhupada) izjavio, da su njegove Direktive preuzele prednost ispred uobičajenih uputa njegovih knjiga."

Apsolutno uvjerenje tog pundita je smiješno, još posebno ako pomislimo, da interpretacija pisma iz 9. jula nije bila očita nijednom među današnjim zagovornicima ritvika prije 1989 godine. Ali on tvrdi, da je njegovo razumijevanje pisma iznad svega, iznad duhovne znanosti predstavljene u knjigama, pismima, iznad svih sobnih razgovora, jutarnjih šetnji i predavanja.

Paramahamsa: Šrila Prabhupada, kad nisi prisutan sa nama, gdje možemo dobiti upute u vezi pitanja, koja se mogu pojaviti?
Prabhupada: ... pitanja ... odgovori su u mojim knjigama.
Jutarnja šetnja, Cheviot Hills, 13. maj, 1973, L.A. (naglasak dodat)

Zašto da vjerujemo, da je "Zavjet Odanosti"(Oath of Allegiance), koji se odnosio samo na Hramske Predsjednike, bio direktno povezan s pismom iz 9. jula? Zašto da vjerujemo, da obadvoje naređuju bhaktama da se odreknu uputa iz Šrila Prabhupadinih knjiga u korist ... čega?!? To je jednako kao kad Jim Jones baci Bibliju na tla vrišteći, "Jaz sam sve što trebate!"

U svojoj nedavnoj optužbi Rochan, Balavidya, i Kailasa chandra prabhua, predstavljenoj u članku Simple Matter, taj isti pundit ih kleveta optužujući ih reklamiranja osobnih interpretacija pisma iz 9. jula. Takav ad hominem samo služi diskreditaciji njega samoga. Daje energiju povratnom udarcu, koji nadalje raskriva varljive argumente ritvik dharme, i povećava raskol među postojećim ritvik frakcijama. Svi ne odobravaju argumentum ad hominem metodu.

Ako pogledamo što se nalazi u pismu iz 9. jula, imenovanje ritvika za neodređeno vrijeme uopće nije očito. Zbog toga je tako puno rasprave glede interpretacije pisma. Očito je samo u umovima vatrenih ritvika, koji žele uporabo toga produžiti onostran Šrila Prabhupadinog odlaska, za doseg svojih namjera. Žele da vjerujemo, da je pismo iz 9. jula na neki način značajnije od Šrila Prabhupadinih učenja glede gurua i iniciacije, koja podupiru drugačiji zaključak. Direktiva je značajna, ali samo za one, kojim je namijenjena; Zavjet Odanosti nije bio namijenjen običnim bhaktama. Njima nije bio predložen, da ga potpišu. Jedna stvar je raspravljati o odnosno interpretirati pismo iz 9. jula. Potpuno druga stvar je uporabiti iskrivljeno interpretacijo tog pisma za minimalizaciju Šrila Prabhupadinih knjiga, učenja i vodstva.

Takvo neznanje se povećava, kad se u proces doda i Vaishnava-aparadha. U Bhagavatamu Romaharsan Suta nije ustao, kad je Gospodin Balarama ušao u arenu. Samo zbog te uvrede je iz siječanja bilo prizvano njegovo nisko rođenje. Slično, Šrila Prabhupadinim sadhakama bi trebali iskazati poštovanje kao Vaishnavama, stvarno iniciranim od njega.

Atma-Dharma: Kanalizirano ka Učeničkom Naslijeđu

"Niko ne može biti duhovno realiziran s fabriciranjem svog vlastitog procesa, kao što je to navika kod glupih šarlatana. Bhagavatam kaže: dharman tu sakshad bhagavat-pranitam: put religije je direktno predstavljen od Gospodina."
Bhagavad gita, komentar 4.34

Ritvici prihvaćaju ulogu pseudo-gurua, bez stvarne kvalifikacije za duhovnog učitelja. Ta odluka ima korijenje u nevjeri. Ritvik mano-dharma je još jedno priručno sredstvo, naime kako izbjeći uputu, predstavljeno na početku članka: Postati potpuno svjestan Krišne, završiti.

Ako nismo dovoljno iskreni za doseg kontakta s fizički manifestiranim mahabhagavatom--kao i za priliku, da smo, na taj način, vođeni od njega--je to zbog naše slabosti i pomanjkanja iskrenosti. Radije nego da gleda kroz oči šastre (shastra-cakshush) i dođe do očitog zaključka, ritvik dharma stvara vještačku racionalizaciju, naime, zašto, kraj krajeva, takav direktan kontakt u stvarnosti nije važan. Trebali bi biti vrlo alarmirani, da nam Vrhovni Upravnik kolektivno nudi konopac, s kojim se možemo objesiti. Ali nismo. Poštenost je bila izgubljena.

Ignorirati nešto što ne bi smjelo biti ignorirano, to je neukost, neznanje odnosno avidya. Početnici ponekad misle, da su napredniji nego što u stvarnosti jesu, i tako, nešto je važnije nego držati se znanosti o svjesnosti Krišne. Zonski ačarje su oličavali suprotnost od poštenosti odnosno arjavam, osnovne brahmanske kvalitete (Bg. 18.42). Njihova maskarada je počela uništavati pokret, i sa vremenom su to počeli shvaćati Hramski Predsjednici, kao i drugi bhakte. Hramski Predsjednici su ih prisilili u kompromise preko prve reforme pokreta, i to je donijelo guru inflaciju. Izmišljena reforma je ignorirala svu početnu nepoštenost zonskih ačarja. Zaista, ignoriranje toga je postalo ključni kriterij za doseg nanovo stvorenog položaja dikša gurua, koji se raširio u toj fazi GBC-ISKCON mano dharme. Ta promjena je dozvolila zonarima, da navodno siđu na madhyam nivo, i svima je bilo dozvoljeno ostati duhovni učitelji i zadržati svoje učenike. Da li je to arjavam?

U ranim devedesetima, da bi konkurirali toj nepoštenosti, je ritvik dharma bila slijedeća smislica. Ta alternativna oblika iniciacije je bila uvedena kao sredstvo, da bi konkurirali inicijacijama u GBC-ISKCON dharmi. Zonski ačarje su, djelomično, opravdavali svoje takozvano ovlaštenje za davanje dikše sa argumentom, da je puno novih ljudi bučno zahtijevalo inicijacije od njih. Ali kakva je vrijednost iniciacije, koja nije autorizirana? U bilo kojoj takvoj shemi si budalasta inicirana osoba pogrešno, samo-zadovoljno predstavlja, da je bila povezana k sampradaji. Pogrešno misli, da je na jednakom nivou sa bhaktama, koji su bili stvarno inicirani od Njegove Božanske Milosti Šrila Prabhupade, i napusti traženje manifestiranog duhovnog učitelja.

"Da, definitivno je velika razlika između iniciranog i neiniciranog. Neko, ko je iniciran, je autoriziran, i neko, ko nije iniciran, nije autoriziran. Kao, na primjer, Pradyumna posjećuje nastavu Sanskrta na koledžu. Dana mu je prilika da nauči Sanskrt, ali nije jednakovrijedan redovnim učenicima. Neko, ko je iniciran, je kanaliziran k autoritetima učeničkog naslijeđa. Neko, ko nije iniciran, može pjevati Hare Krišna (i neka to naravno radi) i služi na svoj način. I postepeno, kad tako nastavlja, možda će željeti postati iniciran. Drugačije može pasti s principa slijeđenja pravila i regulacija."
Pismo Satsvarupi, L. A., 14. nov. 1968

Svi ti izmišljeni procesi inicijacije i lažnih gurua su samo različne vrste "duhovnog" otrova. Poštenost nalaže, da ako nisi kvalificiran, ako nemaš adhikaru (autoritet), nećeš se predstavljati za nešto što nisi. Nećeš propovijedati nešto, što nisi siguran, da je u skladu sa prijašnjim duhovnim učiteljima, svetim osobama i spisima. Samo taj čisti bhakta, koji propovijeda u potpunom skladu sa atma-dharmom, može riješiti druge od sotonskog utjecaja tog materijalnog svijeta:

"U vezi tvog pitanja: 'Da li može samo nekoliko čistih bhakta oslobađati druge?' Svako, ako je čisti bhakta, može oslobađati druge. Može postati duhovni učitelj. Ali bez da je na tom nivou, ne bi smio to pokušati. Onda će obojica otići u pakao, kao kad slijepi čovjek vodi slijepoga."
Pismo Tusta Krišni, Ahmedabad, 14. dec. 1972 (naglasak dodat)

Cijenimo nedavno objavljene članke na Sampradaya Sun forumu, koji raskrivaju lažne temelje ritvik uvarka. Mi smo o tome pisali prije više od desetljeća. Isto tako smo na našoj web stranici predstavili neosporivo razumijevanje pisma iz 9. jula; kao prije spomenuto, nedavno su ga označili kao takozvanu "konačnu naredbu."

Drugi članci Kailasa Chandre, koji raskrivaju ritvik mano-dharmu:

Mit o konačnoj naredbi

Svuda sljedbenici sve pokvare

Greške u ritvik uvarku

Šrila Prabhupada: Da, duhovni učitelj je najbolji prijatelj, jer te spašava od plamteće vatre zbunjenosti. To je najbolji prijatelj.
O'Grady: Problem je naći tog prijatelja. Problem je naći tog duhovnog učitelja.
Šrila Prabhupada: Ne, to nije problem. Problem je, ako si iskren. Da. To je potvrđeno. Jer vi imate probleme, ali Bog je unutar vašeg srca.
Isvara sarva-bhutanam hrid-dese arjuna tistahati. Bog nije daleko. Bog je unutar vašeg srca. Tako, ako ste iskreni, onda će vam Bog dati duhovnog učitelja. Ako zna, da ste sada iskreni, onda će vam dati duhovnog učitelja.
O'Grady: O.K. Hvala. To znam .
Šrila Prabhupada: Zato se Bog naziva caitya-guru, duhovni učitelj unutar srca. I FIZIČKI DUHOVNI UČITELJ je milost Boga. Ako Bog vidi, da ste iskreni, dat će vam duhovnog učitelja, koji vas može zaštititi. Pomoči će vam iznutra i izvana, izvana u fizičkom obliku duhovnog učitelja i iznutra kao duhovni učitelj unutar srca.
- Sobni razgovor sa Irskim poetom, Desmond O'Gradyem – 23. maj, 1974, Rim

Šrila Prabhupadina skladna učenja streme ka stupnju čistosti i realizacije, koju ritvik dharma ne može priskrbiti. Privrženici ritvik dharme imaju u srcu bolest. Stotine ili možda čak tisuće bhakta ima ritvik vozao čvrsto svezan u sebi. Svi ti trebaju još posebno razviti više iskrenosti i strpljivosti:

"Nije važno, ako stvari idu malo sporo, pravilno je polako i sigurno. To je dobar princip. Raditi stvari u žurbi i nepravilno, to nije dobro. Postoji Bengalska poslovica: sabure mawaphale. To znači, da svi vrijedni orašci, kao što su bademi, orasi, kokos, itd., trebaju puno vremena da dozore. Za sve što je vrijedno, potrebno je neko vrijeme, da dozori. Tako nema nikakve štete, ako čekaš na najbolju stvar. Sve je dobro što se dobro završi. To treba biti princip."
Pismo Syamasundari, L.A., 15. jul, 1969

Ako oboje, um i srce, postanu čisti, bhakta neće pasti kao žrtva pogrešne ritvik koncepcije u vezi svog pravog identiteta. On ili ona umjesto toga pokuša slijediti autoriziran proces samo-realizacije. On ili ona prihvaća utočište Njegove Božanske Milosti A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupade, najbližeg Sampradaya Ačarje, na pravi način. Pravi proces pročišćenja, znanost o svjesnosti Krišne, tada postane njen ili njegov izvor ohrabrenja. Taj članak prenosi vidyu za duhovno uzdizanje, i njegov zaključak je, da je ritvik izmišljotina loš prijedlog:

Madhudvisa: Njegovo pitanje je bilo, ako možeš prihvatiti iniciacijo s prihvaćanjem duhovnog učitelja u svom srcu, bez da stvarno prihvatiš ...
Šrila Prabhupada: To su besmisleni prijedlozi. To nema smisla. [smijeh] To nema smisla. Ako unutar sebe misliš, ''Jedem,'' da li ćeš biti zadovoljan? Stradaj, i jednostavno misli, ''Sve sam pojeo.'' [smijeh] Da li je to vrlo praktičan prijedlog? Moraš jesti. Mi ne dajemo takvih bezvrijednih prijedloga … Hvala.
- Šrimad Bhagavatam Predavanje 6.1.1 -- Melbourne, 21. maj, 1975 (naglasak dodat)

Sri Sri Guru-Gauranga jayatah. OM TAT SAT

Autorska prava za sve citate iz knjiga Autorska prava za sve citate iz knjiga Njegove Božanske Milosti A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupade ima Bhaktivedanta Book Trust